Novi nastavak japanskog recepta za sretan život
Nakon što su knjigama „Ikigai – japanska tajna za dug i sretan život“ i „Ikigai u praksi“, jedinstvenim naslovima prevedenim na 42 jezika, podijelili sa svijetom jednostavne recepte za sretan život, autori ovih knjiga otkrivaju nam novi koncept drevnog porijekla, koji će promijeniti živote milijuna čitatelja. „Ichigo-ichie“ treći je naslov ovog uhodanog spiritualnog dvojca Héctora Garcíe (Kirai) i Francesca Mirallesa u prijevodu Ane Matijević.
Izraz ichigo-ichie kada ga doslovno prevodimo s japanskog jezika znači „za ovaj trenutak“, ali i kao „jednom u životu“. Takav popularni japanski način razmišljanja i življenja, koji se proširio cijelim svijetom, poručuje nam da je svaki susret, sve što doživimo, jedinstveno blago koje se više nikada neće ponoviti na isti način.
CEREMONIJA PAŽNJE
Japanska ceremonija čaja, koja se često naziva chanoyu – doslovno „put čaja“ – ima puno dublje značenje od sofisticirana rituala pijenja okrepljujuća napitka. To je ceremonija koja svih pet osjetila, o kojima ćemo pobliže govoriti u sljedećih pet poglavlja ovoga dijela knjige, njeguje na sljedeći način:
- Okus. Čaj koji se poslužuje vrhunske je kakvoće, da ne bi iznevjerio nepce onih koji sjedaju za stol. Obično se popije samo jedna šalica vrlo čistog napitka, a njegov okus još dugo ostane u sjećanju sudionika ceremonije.
- Miris. Intenzivna i mirisna aroma napitka također je važna, kao i aroma slatkiša koji se poslužuju uz čaj. Ako se ceremonija odvija u nekoj tradicionalnoj kući čaja, tim se mirisima pridružuje i miris drva, vlažne zemlje iz vrta, drveća…
- Vid. Pribor za pijenje čaja posebno je lijep, u okviru svoje jednostavnosti, jer je dio tradicionalne ceremonije da mu se divi i da ga se hvali pred drugima. Blagi pokreti majstora ili majstorice čaja također su melem za oči jer tijekom rituala izvode preciznu koreografiju.
- Opip. Topla šalica u rukama, prije nego što ju prinesemo ustima, aktivira četvrto osjetilo i simbolizira kontakt s mirnoćom doma, koji promovira chanoyu.
- Sluh. Osim šuštanja povjetarca po lišću drveća, ako smo okruženi zelenilom, u modernoj se ceremoniji čaja i govori – prema bontonu koji ćemo poslije opisati – i sluša s punom pažnjom. Sljedeće poglavlje posvetit ćemo tom važnom umijeću.
Chanoyu je stoga poziv na obraćanje pažnje na svih pet osjetila i sidrenje u sadašnjosti. Zbog toga je ta ceremonija umijeće koje je puno veće od samog ispijanja čaja. Budući da želimo zaustaviti vrijeme, na nekoliko sljedećih stranica otputovat ćemo u prošlost da bismo shvatili kako je nastalo to delikatno umijeće.
STVORI VLASTITU CEREMONIJU ČAJA
Zbog svoje veze s Japanom, mi, autori ove knjige, imali smo priliku uživati u chanoyu u mnogim kućama čaja. Nakon naše pustolovine u Kjotu, s kojom smo započeli knjigu, rastali smo se u japanskom glavnom gradu u jednoj modernoj čajani lanca Ippodo u kojoj je kraljevala tišina i sklad. Konobarica je pažljivo donijela pladanj s čajem koji smo odabrali prema izgledu i mirisu, u maloj posudi, s čajnikom, šalicama i slatkišem, da si ga sami pripremimo. Bez majstora ceremonije čaja koji bi nam vodio ritual, dali smo si zadatak da nam taj chanoyu bude nezaboravan, i prije nego što smo se rastali na vratima Narita Expressa – brzog vlaka koji povezuje glavni grad s međunarodnom zrakoplovnom lukom – zagrlili smo se i pozdravili rekavši jedan drugome: ichigo-ichie.
Vremena su se promijenila i ništa nas ne obvezuje da izvedemo strogu ceremoniju čaja poput one Rikyuove, iako je to, kad prvi put posjećuješ Japan, lijepo iskustvo, barem jednom u životu napraviti ceremoniju prema strogim pravilima. Međutim, svakodnevno se chanoyu može napraviti na bilo kojemu mjestu: u javnoj čajani, sa sudionicima oko jednog stola, ili čak u dnevnom boravku kod kuće u društvu prijatelja. Važno je, kad se poslužuje čaj, dopustiti da se vrijeme zaustavi te se odmaknuti od briga, kritika i svakodnevnih jadikovka. Osobe koje sudjeluju u ceremoniji trebaju to činiti srca puna ichigoichieja; odnosno, moraju biti svjesne da je vrijeme koje će provesti ispijajući čaj s ostatkom gostiju nešto posebno, što se neće dogoditi nikada više. Neka od pravila bontona za našu slobodnu verziju chanoyua:
- Mjesto sastajanja mora pozivati na mir, zbog čega se ne savjetuje sastajanje u kafićima ili restoranima s glasnom glazbom, kao ni u prostorima koji nisu izolirani od prometne buke.
- Sastanak ćemo započeti pozdravom ichigo-ichie, da se podsjetimo da ćemo zajedno proživjeti neponovljive trenutke.
- Za vrijeme ceremonije osigurat ćemo prostor za tišinu, ne trudeći se „popuniti prazninu“ bilo kakvim razgovorom.
- Dok razgovaramo, izbjegavat ćemo bilo kakve teme koje bi mogle biti polemične, neugodne ili stresne. Bilo koja tema koja bi prouzročila razdvajanje isključena je iz razgovora.
- Poticat ćemo, naprotiv, teme razgovora zbog kojih će se sudionici osjećati dobro: razgovor o posebnostima mjesta na kojemu se nalazimo, o kakvoći čaja i ljepoti čajnika; o našim umjetničkim ili kulturnim otkrićima; o preporukama putovanja, restorana, parkova… Uglavnom, razgovarat ćemo o svemu što u nama izaziva ugodu.
- Slušanje je glavni preduvjet da se svi osjećaju dijelom ceremonije, stoga ćemo izbjegavati prekidanje ili neslušanje onoga što nam govori naš sugovornik zbog razmišljanja o svojim stvarima ili zato što pripremamo svoj odgovor.
- Nakon što završimo chanoyu, pozdravit ćemo se govoreći ichigo-ichie kako bismo se podsjetili da smo doživjeli nešto jedinstveno, što se neće ponovo dogoditi na isti način, i stoga zavrjeđuje da to zapamtimo u svojim srcima.
ČAJ SA SAMIM SOBOM
Iako je ceremonija chanoyu zamišljena za barem dvije osobe – tradicionalno, majstora ceremonije i gosta – izvrsna je ideja redovito „popiti čaj sa samim sobom“, kao što je to predlagao urugvajski liječnik Walter Dresel. Živimo toliko vezani za vanjske dogovore i obveze da sastanak sa samim sobom jedan dan u tjednu može biti pravi melem za dušu. Možeš odrediti određeni dan i sat u tjednu koji ćeš obvezno rezervirati u svom rasporedu, u nekom kafiću ili čajani koja ti se učini najprikladnija. Nakon što naručiš svoj čaj, možeš si to vrijeme podariti za razmišljanje, za pisanje bilježaka u neku bilježnicu ili jednostavno za mirno disanje i upijanje svijeta sa svih pet osjetila.