Vječni klišeji u kriminalističkim romanima
Mnogi od nas uživaju u čitanju klasičnih trilera i kriminalističkih romana jer znamo da nas pored zapleta, preokreta i skretanja pažnje s glavne teme čeka i određena doza predvidljivost. Svima je poznato da će se Hercule Poirot u nekom trenutku igrati sa svojim brkovima ili da će neki pomisliti da je Francuz, kao i da će Sherlock Holmes usred noći probuditi Watsona kojem će tijekom vožnje prema mjestu zločina predstaviti nova ključna saznanja za rješenje zagonetke. Danas lako prepoznamo klišeje koji su zasjenili svoje idejne začetnike – od oštrog detektiva čija neumoljiva potraga ostavlja destruktivan trag na njegovom privatnom životu do tajanstvenog posjeda koje skriva ubojstvo i zločin. U nastavku pročitajte vječne klišeje u krimićima i klasike koje su ih utemeljili.
Psiholog („Crveni zmaj“ – Thomas Harris)
Teško je danas zamisliti triler ili kriminalističku priču bez junaka psihologa ili psihijatra koji ima važnu ulogu u dovođenju počinitelja pred lice pravde. Tomas Haris u romanu „Crveni zmaj“ svijetu je poklonio agenta FBI-a Willa Grahama, najpoznatijeg po uspješnom hvatanju Hannibala Lectera čije vam ime zvuči dobro poznato. Ovakve će vas knjige i njezini junaci odvesti na najmračnija mjesta ljudskog uma na isti način na koji je to činio i Will Graham.
Nepouzdan pripovjedač („Izdajničko srce“ – Edgar Allan Poe)
Od romana „Nestala“ (Gillian Flynn) do „Žena na prozoru“ (A. J. Finn), nepouzdan pripovjedač gotovo je postao očekivan u određenim žanrovima – posebno obiteljskim trilerima. Zadaća takvog pripovjedača je čitatelje ostaviti u dilemi i u njemu probuditi osjećaj sumnje. Možda je najpoznatiji pripovjedač mučeni i ukleti ubojica iz pripovijetke „Izdajničko srce“ Edgara Allana Poea čije se prisustvo se osjeća i kod suvremenih autora poput Caroline Kepnes ili Sarah Waters.
Crna ovca („Pet malih praščića“ – Agatha Christie)
U krimićima često susrećemo primjer da se naizgled dobar lik na kraju može pokazati kao najveći zlikovac. Ali što ako je ubojica netko od članova obitelji? Klasik Agathe Christie „Pet malih praščića“ progovara upravo o tome. Hercule Poirot ponovo otvara istragu starog slučaja ubojstva, a trag ga navodi na to da je počinitelj jedan od članova obitelji. Mnoga moderna štiva na sličan način promišljaju o složenim obiteljskim odnosima i tako čitatelje drže u neizvjesnosti do posljednje stranice.
Naprasit detektiv („Skica u grimizu“ – Arthur Conan Doyle)
Prilikom istraživanja zajedničkih slučajeva jadni Watson uvijek je ostavljao dojam da je u velikom zaostatku za Sherlockom. No, na sreću njihovih obožavatelja, Sherlockovi ponekad grubi odgovori i zajedljiva zapažanja nikada nisu otjerala njegovog vjernog prijatelja. Watsonova zbunjena pitanja često odražavaju nedoumice samog čitatelja i podjednako s njim dijelimo radost kada nas Holmesova čudesna vještina dovede do rješenja slučaja. Pitamo se bi li naši omiljeni detektivi bili toliko nezaboravni da nisu toliko bezobrazni i bahati?
Zabačene kuća („Mjesečev kamen“ – Wilkie Collins)
U knjigama rijetko čitamo o normalnim kućama. Bilo da su urušene ili otmjene, uređene ili starinske – one najupečatljivije postaju poput lika. I dok uklete kuće sa sobom već nose jezu, nešto posebno okrutno čuči u miru seoskog doma u kojem se krije tajna. Osim toga što predstavlja jedan od prvih modernih engleskih detektivskih priča, „Mjesečev kamen“ također je otvorio put ovom klišeju. Kada je tijekom zabave u bogataškoj kući ukraden vrijedan predmet detektiv shvaća da je to učinio netko iz doma. Zaključana vrata rijetko garantiraju sigurnost.
Razotkrivanje motiva zločina („Stranci u vlaku“ – Patricia Highsmith)
Nekome može biti čudno da autor odmah na početku mnogima najzanimljivije dijelove romana, ali kao što je Patricia Highsmith pokazala u knjizi „Stranci u vlaku“ – upoznavanje psiholoških likova i traženje motiva koji stoje iza zločina, te kratkoročnih i dugoročnih posljedica može izazivati jednaku napetost.
Nevolje u Raju („Smrt na Nilu“ – Agatha Christie)
Jedna od najvećih ljubavi Agathe Christie bila su putovanja o čemu svjedoče i višegodišnje posjete egzotičnim zemljama, što se vidi i u njezinim romanima. Stavljajući radnju romana u tople krajeve, Agatha podsjeća svoje čitatelje da se ubojstva događaju i kad Hercule Poirot ode na godišnji odmor u egzotične dijelove svijeta. Radnja romana „Smrt na Nilu“, koja se zbiva na krstarenju, upoznaje nas s idejom da je nešto previše dobro da bi bilo istinito. Bez obzira na to nalazili se na zadatku koji obavljate za luksuzni časopis, medenom mjesecu ili nezaboravnom putovanju života, glavni junaci ovakvih knjiga brzo shvate da se putovanje iz snova može pretvoriti u neizbježnu noćnu moru.
Izvor: bookbub.com
Photo: Shutterstock