Sretne uspomene imaju pozitivan učinak na vaše zdravlje
Meik Wiking jedan je od najpoznatijih modernih autora današnjice koji svojim knjigama širi ljubav, mir i sreću. Prvu knjigu „Hygge – Danski recept za sretan život“, objavio je 2016. godine i odmah je postala globalni fenomen, a do danas se prodala u više milijuna primjeraka. Već sljedeće godine objavljuje knjigu „Lykke – Potraga za najsretnijim ljudima na svijetu“ u kojoj donosi rezultate istraživanja što ljude čini sretnima. Ugledni svjetski časopisi New York Times i Sunday Times tjednima su njegove uspješnice „Hygge“ i „Lykke“ svrstavali na vrhove ljestvica najpopularnijih naslova.
U najnovijoj knjizi „Umijeće stvaranja uspomena“ autor nas potiče na stvaranje i pamćenje sretnih trenutaka. Upravo uspomene oblikuju našu osobnost i utječu na naše postupke i raspoloženje. Omogućuju nam da putujemo kroz vrijeme istražujući prošlost i pomažu nam bolje planirati svoje putovanje u budućnost. Stoga, planirajte svoje buduće sretne uspomene! Planirajte svoje sretnije dane! Planirajte svoju sretniju budućnost! U nastavku pročitajte ulomak iz autorove najnovije knjige “Umijeće stvaranja uspomena”.
Zbog prirode svojega posla često razgovaram s osobama koje su patile ili pate od depresije.
Među ostalim, svima je njima zajedničko sljedeće: osim što u najtežim trenutcima ne mogu doživjeti bilo kakvu radost, ne mogu se sjetiti ni trenutaka iz prošlosti kad su je iskusili. Drugo, usto što ne mogu prizvati ikakve sretne uspomene, također se vrlo često usredotočuju na negativne događaje.
Nasreću, provode se brojna istraživanja kako bi se pomoglo oboljelima od depresije. Primjerice, dr. Tim Dalgleish, klinički psiholog na Sveučilištu u Cambridgeu, služi se metodom mjesta (koja počiva na vizualizaciji i prostornom pamćenju) kako bi oboljelima pomogao da lakše dozovu sretne uspomene. Zahvaljujući spomenutoj metodi, u jednoj studiji koju je dr. Dalgleish proveo u suradnji s kolegama, četrdeset dvoje oboljelih od depresije uspjelo je prizvati petnaest sretnih uspomena, kojima su zatim mogli pribjeći kad bi god potonuli.
Potrebno je uložiti napor da bi se to postiglo s obzirom na činjenicu da depresija zapravo narušava sposobnost prizivanja pozitivnih uspomena. Kako su neki sudionici izjavili da ne mogu iskopati petnaest sretnih uspomena, znanstvenici su im pomogli da ih otkriju i učine živopisnijima, odnosno, bogatijima osjetilnim pojedinostima poput mirisa, boja i zvukova. Zatim su ispitanici trebali primijeniti metodu mjesta na dobivenih petnaest uspomena smještajući ih u dobro poznat domaći ambijent ili na poznatu rutu. Kontrolna je skupina prošla drukčiji oblik obuke tijekom koje ih se bodrilo da uspomene pretvaraju u smislene skupine ili blokove i da ih potom uvježbavaju – ova se strategija često primjenjuje tijekom priprema za ispite.
Obje su skupine nakon jednotjedne obuke uspjele poboljšati svoju sposobnost prizivanja uspomena gotovo do optimalne razine. Međutim, kad su tjedan dana poslije znanstvenici nazvali sudionike bez prethodne najave i na njima primijenili test sjećanja, pokazalo se da su samo oni koji su se služili metodom mjesta uspjeli zadržati sposobnost prizivanja sretnih uspomena.
Premda su ispitanici izjavili da se osjećaju bolje, potrebno je istaknuti da nisu ostvarili zamjetan pomak na ljestvici depresije. Štoviše, s obzirom na to da su bili svjesni što se želi postići spomenutim eksperimentom, moguće je da je to poboljšanje koje su navodno zapazili kod sebe tek placebo-učinak. Unatoč tome, sposobnost dozivanja sretnih uspomena svakako je znak napretka i danas se nostalgija smatra korisnim psihološkim mehanizmom u borbi protiv usamljenosti i anksioznosti jer donosi sreću.