Prva dama ‘Mozaik knjige‘ o odlasku iz HEP-a, autorima koje voli i knjigama koje se dogovaraju uz priču o rokenrolu
Nakon još jednom uspješno odrađenog književnog “megasajma” – Interlibera u Zagrebu – zadovoljni s pravom mogu biti i urednici iz jedne od naših najproduktivnijih knjižarskih kuća, Mozaika knjiga.
Svestrani “Mozaik knjiga”, rekli bismo, podržava uistinu raznovrsne žanrove namijenjene svim generacijama čitateljske publike, a neki od naslova i ove su godine oborili rekorde čitanosti (prodaje). Za takav uspjeh osobito je zaslužna jedna iz buketa, zanimljivo, hijerarhijski potpuno ravnopravnih urednica i urednika, naime dugogodišnja voditeljica Odsjeka beletristike, Dalmatinka Hana Vunić (36).
Iako još uvijek mlada osoba, Vunić je barem desetak godina prisutna na knjižarskoj sceni kao urednica, pokazujući izvrstan (s obzirom na rezultate, bez sumnje) “nos” za procjenu hitoidnosti naslova, kao i onih rizičnih ulaganja, naime naslova koji su na europskoj sceni pompozno najavljeni da bi kod hrvatske publike doživjeli fijasko.
Hana uređuje i za domaću publiku bira zbilja vrhunske hitove već godinama, i upravo su “njezine” knjige jedne od najprodavanijih u cijeloj Hrvatskoj, ali ti autori i u svijetu bilježe milijunske naklade.
FENOMEN JULIE QUINN
Jedna od onih koje ste kao hit-autora “namirisali” na vrijeme je Julia Quinn. Serijal prema njezinim knjigama je najgledaniji u povijesti Netflixa, a “Bridgertoni” su i kod nas najprodavaniji romani, zar ne?
– Među knjigama koje uređujem romani Julije Quinn svakako su jedni od najpopularnijih, u to nema sumnje. Godišnje nastojimo objaviti nekoliko novih naslova iste autorice (gdje prevoditeljica Lidija Toman napravi sjajan posao), a svaki novi serijal čeka se s nestrpljenjem, i to ne kažem kao floskulu: trebate vidjeti ozarena lica blogerica s kojima surađujemo, ali i kolega u uredu ‒ svi u Mozaiku zaraženi su Bridgertonima, redakcijski primjerak ne ostavlja se u uredu bez nadzora. Nije to nikakva slučajnost: Quinn je s perom jako vješta, brza, iznimno duhovita i topla.
Sljedeća na toj A-listi, rekla bih, jest Glennon Doyle – njezini memoari su prodani u milijunima primjeraka, a i u Hrvatskoj su knjige već u trećoj nakladi. Također se snima serija prema njoj… Pa Gabor Maté, mađarsko-kanadski liječnik koji je sad bio na europskoj turneji koju je organizirala supruga Novaka Đokovića, i tako dalje. Jeste li uopće ikad pogriješili u procjeni?
– Uh, da, nailazila sam na dosta skepse, primjerice, oko Glennon, ali i to je dio procesa: strepnja i neizvjesnost. Super mi je što se pokazalo da za takav tip teksta i te kako postoji interes. Neukroćena prati autoricu memoara u procesu razvoda, dok otkriva ljubav s olimpijskom nogometašicom Abby Wambach i zasniva novu, takozvanu miješanu obitelj. Volim kada netko glasno poručuje kako majka nije ona koja bi trebala polako umirati za svoju djecu, već ona koja im može pokazati kako živjeti punim plućima.
A i dr. Gabor Maté napisao je ove godine stvarno ambicioznu knjigu koja sumira sav njegov dosadašnji terapeutski rad s drugima, ali i njegov rad na sebi. Mit o normalnom vrlo precizno ubada i ogoljuje vrijednosti suvremenog društva koje ozbiljno narušavaju zdravlje pojedinca. S naslovima kao što je ovaj u Mozaiku već imamo neku vrstu samopouzdanja. Iskreno, s dijelom programa postoji doza opuštenosti, ali upravo oni naizgled riskantni projekti nekada se pokažu kao najveći pogodak u smislu potražnje.
MARULIĆEVA ‘JUDITA‘
Ne zaboravimo i domaće pisce; mislim da ne treba puno predstavljati Mira Gavrana, Melitu Rundek… Dajte nam još neki “highlighter” iz domaćeg pera, što vas se posebno dojmilo?
– Suradnje s domaćim autorima uvijek su posebna priča. Takvi se naslovi dogovaraju u sasvim drugoj, malo više kućnoj atmosferi, što je i dinamično i nagrađujuće. S Goranom Tribusonom roman noir naslova “Zbogom, Izabel” dogovarala sam na Britancu, uz priču o rokenrolu koji volimo.
Kad sam kod glazbe, Dimitrije Popović više je ljubitelj suvremene klasične glazbe, a za Mozaik je čak i ilustrirao zbirku priča koju smo zajedno radili: “Kratak život odrubljene glave”.
Pavao Pavličić, Melita Rundek, Miro Gavran, to su sve autori koje sam i kao dijete čitala, i zbilja ne mogu poreći da mi je čast s njima raditi. Posebno ću istaknuti i projekt koji smo radili povodom petstote obljetnice Marulićeve “Judite” – knjiga koja je spojila biblijski izvornik, Marulićev ep i Gavranov istoimeni roman, kao i komparativna analiza Cvijete Pavlović, u prelijepoj ediciji koju je dizajnirao još jedan Splićanin, Duje Jurić i njegov studio Dosada.
Koji su, uz Harryja Pottera, bili najprodavaniji romani ove godine, odnosno što iz bogatog buketa Mozaikove publicistike?
– Među beletristikom ističe se sveprisutna Julia Quinn, sjajni švedski autor kriminalističkih romana Henning Mankell, zatim miljenik Baracka Obame, Amerikanac Amor Towles te sjajna R. F. Kuang, autorica “Babela” i trilogije “Rat makova”. Moj je favorit, posljednjih nekoliko godina, svakako britanska autorica Kiran Millwood Hargrave i njezin roman “Milosti”.
Što se publicistike tiče, Gabor Maté ruši sve rekorde. Ne prestaje nas iznenađivati ni nova kuharica Suzy Josipović Redžepagić, zatim putopis Damira Šanteka, kao ni “Planinarski vodič po Hrvatskoj”.
PISMO KAO TRŽIŠNA KATEGORIJA
Načula sam da ste posebno osjetljivi na takozvano žensko pismo. Iako neki osporavaju naglašavanje rodne odredbe autora/ice djela, činjenica je da, recimo, ljubavne romane uglavnom doista i pišu i čitaju – žene. Približite nam vaše gledište.
– Pa čini se da pojam žensko pismo ili ženska književnost trenutno označava sve one književne tekstove koje su napisale žene i primarno se zapravo koristi kao tržišna kategorija. Otvorite li Goodreads ili Amazon, ili moj inboks gdje stižu ponude stranih agencija, uvjerit ćete se da su spisateljice smještene u posebne kategorije. Kako kaže Maša Grdešić, jedini pisci koji nisu uvršteni ni u jednu kategoriju obilježenu nekim aspektom identiteta jesu muški bijeli hetero cis pisci.
Pokušamo li ostaviti po strani partikularizme u teoriji i politiku, da, uređujem godišnje više ljubavnih romana, najčešće povijesnih, sa zadovoljstvom se ne osvrćući na ratnu sjekiru zakopanu između chicklita i visoke književnosti: Julia Quinn, Eloisa James, Lisa Kleypas samo su neka od imena koja vrijedi spomenuti.
Osim beletristike, ono što će upasti u kategoriju ženskog pisma bit će i primjerice nevjerojatna Nan Shepherd i njezina “Živa planina”. Ta škotska planinarka, sveučilišna profesorica i spisateljica u čije se ime danas u UK-ju godišnje dodjeljuje nagrada za najbolji knjigu u kategoriji “nature writing”, izula me iz cipela tom kratkom meditacijom o planini, odnosno prirodi čovjeka. Posebna zahvala na prijevodu ovdje ide pjesniku i sveučilišnom profesoru Branislavu Oblučaru.
Neka me netko sada zaustavi, ne znam se ugasiti po ovom pitanju, ha ha.
Po formalnoj ste struci inače magistra komparativne književnosti i španjolskog, u struci pak niste radili (usko gledano), ali jeste u – Hrvatskoj elektroprivredi. Pa tko još napušta posao u HEP-u sa svim benefitima u opisu da bi ušao u riskantne, doduše vjerojatno i uzbudljive, vode nakladništva i književnosti?
– Hahaha, da mi je kuna, pardon, euro svaki put kad ovo čujem. Majka mi dan danas to pitanje postavi za pokojim obiteljskim ručkom.
U HEP me nanijela struja (sic) okolnosti, ali otišla sam svjesna da trebam biti na mjestu koje za mene ima više smisla. Zahvalna sam neizmjerno na iskustvu rada u uredu Tine Jakaša, čisti je užitak i veliki poticaj bio raditi s toliko odvažnom ženom, ali prelazak u nakladništvo bio je za mene ispravan potez. Zapravo smatram da danas baš u struci i radim. Čak i kada je u pitanju španjoski jezik, gde sam završila znanstveni smjer – književnost.
UVIJEK ČITAM ZA DUŠU
Što trenutno čitate, odnosno uređujete? Čitate li uopće ikad “samo za svoju dušu”?
– Upravo sam u tisak poslala kriminalistički roman Angele Marsons, novi naslov Julije Quinn iz serijala o Rokesbyjevima te duhoviti roman za mlade Melite Rundek, “Moja mama je bajkerica”.
Čitam uvijek i samo za svoju dušu, obavezno. Malo što mi je draže od ranog jutra, kave i knjige koja nema veze s poslom. Čitam stvarno svašta, ali evo prošli sam tjedan završila izvrsnu Annie Ernaux, “Samo strast” i “Izgubiti se”, a sinoć mi je glava bila zaronjena u nadrealni roman “Piranesi” autorice Susanne Clarke.
Čitate li na stranim jezicima?
– U nekim razdobljima čitam i više na stranim jezicima nego na hrvatskom, ali kad se uhvatim u tome svjesno odlučim uvesti više knjiga na hrvatskom. Obično to bude splet okolnosti. Na poslu jako puno čitam na stranim jezicima, a privatno me nerijetko zanima sadržaj koji nije dostupan na hrvatskom: najčešće “nature writing” i široko polje “mindfulnessa”, komparativnog pristupa religijama, te jogijska literatura.
Ako je knjižarstvo moja karma, onda je joga moja dharma. Licenirana sam učiteljica hatha-raja joge i veseli me ideja da i taj aspekt prakse u budućnosti uključim u svoju svakodnevicu.
Koju knjigu biste sami sebi poželjeli ovog Božića ispod bora?
– Partner i ja ograničili smo kupovanje knjiga jer bismo u protivnom morali u veći stan još ovaj Božić. Naime, i on je urednik pa kad neko od nas poželi novu knjigu donijeti kući dobro odvažemo je li vrijedna procjenjivačkog pogleda s druge strane. Imajući ovo na umu zdušno kažem da je to “Eyes Guts Throat Bones” Moïre Fowley-Doyle, “Upstream” Mary Oliver, “Obiteljski rječnik” Natalije Ginzburg ili novi roman Kristijana Novaka, “Slučaj vlastite pogibelji”.