Otkad je čitanje postalo natjecateljski sport?
Kada sam se oporavila od trodnevnog novogodišnjeg mamurluka koji je uglavnom obuhvaćao dugo spavanje i jedenje ostataka božićnog sira, u mom kutku interneta mi je djelovalo da su svi ostali imali daleko produktivniji početak desetljeća. Na Instagramu su ljudi počeli bilježiti svoje godišnje izazove i mnogi su krenuli silovito. Do veljače, neki su pročitali impresivan broj knjiga – 2/30, 4/50 i 6/100, glasile su brojke.
Hladni i vjetroviti mjeseci prirodno su vrijeme za ušuškavanje i sakrivanje ispod dekice, ali trend proždiranja knjiga (i hvalisanje time) se ne događa samo tijekom nove godine, s novim počecima i velikim ambicijama. U vrijeme objava na društvenim mrežama, privatni čin čitanja je postao javni i pozerski. Knjige su kulturološka valuta i čine osnovu izgradnje vašeg osobnog branda, imali vi 100 pratitelja ili 100 milijuna. Kao i dizajnerska torba ili baršunasta sofa, navika čitanja postala je veoma cijenjena dok pokušavamo nadjačati jedni druge u igri koja se zove predstavljanje najbolje verzije sebe na mreži.
Kate Johnson, starija urednica u agenciji za predviđanje trendova, vjeruje da su knjige – kao jedan od najstarijih vidova zabave – postale toliko popularne na društvenim mrežama jer pružaju opuštanje od brzog ritma života koji sam svijet na mreži nameće. „Prilika da usporimo toliko da se zadubimo u priču je luksuz, pokazatelj kulturnog bogatstva“, objasnila je Kate. Knjige su suprotnost nestalnom, neozbiljnom i podijeljenom modelu potrošnje sadržaja društvenih medija, jer ukazuje na distanciranje od veličanja stalnog rada i kulta zauzetih. „Umne razonode koje umiruju i opuštaju su na cijeni“, smatra Johnson.
Kao i svaki predah od tehnologije (digitalni detox) i njegovo dokumentiranje je dio procesa. „Paradoksalno, ljudi još žude za pohvalama s društvenih mreža za slike svojih polica za knjige ili otkriće sljedećeg obaveznog štiva“, uočila je Johnson. U doba kada su tradicionalni pokazatelji uspjeha – kupnja kuće ili stana, osnivanje obitelji – teže ostvarljivi, možda je dobro opremljena polica za knjige ili pažljivo odabrani stol za kavu novi simbol zrelosti.
Ipak, ne shvatite me pogrešno. Volim čitanje i u potpunosti stojim iza stava Johna Watersa – „ako vas neko povede kući u kojoj nema knjiga, nemojte se j*** s njim!“ – ukoliko navedene knjige ne služe samo kao odraz minimalističkog dizajna. Uživam u preporukama ljudi koje pratim na Instagramu, ali sama kompetitivna priroda čitave stvari može dovesti do ozbiljnog slučaja uspoređivanja. Nisam jedina koja osjeća ovakav pritisak kada vidi objave hrpe pročitanih knjiga. „Naše slobodno vrijeme je ovih dana vrlo natjecateljski sport – svi popisi prestižnih nagrađenih knjiga i Netflixovih serija i popularnih kompilacija, da ne spominjemo sve vrhunske filmove. Definitivno osjećam pritisak, kao da zaostajem ako nisam sve pročitala ili pogledala!“, rekla mi je jedna žena na Facebooku. Da posudim citat iz eseja „Kada je pop kultura postala domaći zadatak?“, autorice Soraye Roberts: „Kada je umjetnost nešto što ‘bi trebalo’ ili ‘se mora’, kada je pretvorimo u obavezu, ona postaje suprotnost onome što bi umjetnost trebala biti“.
Ovaj trend optimizacije svakog djela naših života – pretvaranje hobija u sporedne projekte – može ubiti zadovoljstvo opuštanja uz dobru knjigu. Druga žena mi je rekla da je dokumentiranje pročitanih knjiga putem Instagrama postalo zamorno. „Krajem godine, dobila sam dojam da ne uživam u knjizi jer sam konstantno planirala šta ću reći, osuđivala sam sebe zbog vremena koje mi je bilo potrebno da završim knjigu i zbog broja knjiga koje sam pročitala tijekom godine.“
Natjecateljska priroda je jedno, ali također postoji i određeni stupanj snobizma kod određenih knjiga, što dodatno ulijeva grižnju savjesti. Bilo da je u pitanju „obavezan“ klasik ili ovogodišnji popularni (nagrađeni) naslov, neke knjige imaju veći kulturni prestiž od drugih. Caroline O’Donoghue, osnivačica i voditeljica Chick-Lit podcasta Sentimental Garbage, smatra da je etiketa „obavezno pročitati“ opasan mit. Često ozbiljno ili „teško“ štivo, takozvana književna fikcija, može obeshrabriti neke čitatelje. „Ljudi počnu gledati na čitanje kao na obavezu, jednu od onih stvari koje ne rade, kada bi im ona trebala biti ugodna i prosvjetljujuća stvar, što zapravo i je“, objasnila je. Podcast slavi i kritizira žensku komercijalnu fikciju (često odbačenu kategoriju) na nov način. „Mnogo žena uviđa da im je čitateljski ukus oblikovan i manipuliran parametrima shvaćanja onoga što je ‘dobro’“, navela je O’Donoghue.
Naravno, čitav pojam „dobrog“ je za svakoga različit. Bilo da volite chick-lit, napeti triler, najnoviji nagrađeni roman – nije zaista bitno. Postoji knjiga za svakoga – čak i ako vam je potrebno godinu dana da je završite.
Izvor: refinery29.com
Photo: shutterstock