Ines Marciuš Kruljac: “Najviše me veseli kada na susretima vidim kako se djeca i odrasli unesu u priče.”
Ines Marcius Kruljac, autorica slikovnica i dobitnica nagrade „Grigor Vitez“ za najbolji književni tekst, govori o svom najnovijem radu s ilustratoricom Jasminom Kosanović, priči „Divlja svinja ide na more“ koja je nastavila njihov slijed započet slikovnicama „‘Noć kad je Lisac uhvatio Mjesec“, „Raščupani lav“ i „Djed i vještica“ koji je odnio nagradu „Grigor Vitez“.
Ines je kao mala ušla u bibliobus i ostala začarana zauvijek. Okružila se knjigama i stripovima, dodala glazbala i sve tako do završetka Filozofskog fakulteta. Poslije je životu dodala boje i od tada stalno nešto stvara, a stvara slikovnice koje klinci i njihovi roditelji obožavaju.
- 3 slikovnice. 2 nominacije. 1 nagrada. U svijetu domaće dječje književnosti jako veliki uspjeh. Što za vas znači ova nagrada, ipak je to priznanje struke?
Ostavilo me bez riječi, što izgleda čudno za nekoga tko piše. A počela sam u 49.-oj godini, iz šale na nagovor prijateljice. Nisam baš još svega svjesna.
- Što Vas je inspiriralo za pisanje „Djeda i vještice“?
Jasmina Kosanović me zatražila, a ja slaba (smijeh). Vjerojatno nije odmogla ni moja uloga jedne od vještica na Perunfestu, festivalu zaboravljenih priča i legendi. Kada sam krenula pisati o vješticama, djed se sam uvukao u fabulu. Pišući „Djeda i vješticu“ sjetila sam se divnih trenutaka iz djetinjstva što je priču odvelo u novom smjeru.
- Mnoge su oduševili Vaši tekstovi jer su pisani u rimi i to rimi koja je zabavna i edukativna. Koliko je teško napisati takvu priču, ali pronaći prave riječi da bi rima štimala?
Dok pišem priče ja se zabavljam. Moram nasmijati samu sebe. To želim i mojim čitateljima. Najviše me veseli kada na susretima vidim kako se djeca i odrasli unesu u priče. Kod odraslih ponekad točno uhvatim trenutak kada su se sjetili nečeg iz djetinjstva.
Meni je pisanje u rimi samo drugo ime za muziku koja mi onda odjekuje danima u glavi. Rima izgleda laka jer se može rimovati s baka, štaka ili cjepidlaka. Ali nije lako, daleko od toga. Evo baš mi sada zadaje glavobolje u jednoj priči u nastanku.
- Zašto baš pisanje u rimi?
Jednostavno je tako krenulo, prazan zaslon kompjutera i udri. Nakon “Noć kad je Lisac uhvatio Mjesec” bila sam uvjerena da nema šanse da ponovim isto. I onda je nastao „Raščupani lav“, pa „Djed i vještica“ itd.
- Iako je nagrada Grigor Vitez završila u Vašim rukama veliki je pečat slikovnici dala i Jasmina Kosanović sa svojim ilustracijama. Koliko njezine bajkovite ilustracije bude inspiraciju za vrijeme pisanja rima?
Likovi sve tri slikovnice inspirirani su lutkama koje Jasmina izrađuje u svom ateljeu u Zagrebu. Začaraju vas čim ih uzmete u ruke. Jasmina je pak godinama tražila pisca kako bi počela ilustrirati. Tako se nadopunjujemo kao savršen tim.
- Odradili ste veliki broj susreta s djecom i svjedočili smo njihovim odličnim reakcijama na sve Vaše slikovnice. Što želite da djeca nauče iz druženja s Vama?
Želim da znaju da nikada nije kasno da započnu raditi ono o čemu maštaju ili im se sviđa. Da uvijek, baš uvijek razmišljaju svojom glavom. I da je u blizini uvijek odrasla osoba koja će slušati što imaju za reći.
- Koliko je teško biti originalan u današnje vrijeme kada često govorimo da je skoro sve viđeno i pročitano?
Često se i sama čudim kako je to još uvijek moguće, ali eto. Ja osobno ne čitam puno dječje slikovnice, baš iz tog razloga. Za one koje posjedujem rado bih da sam ih ja napisala. Bitno je da je inspiracija originalna, nekad i iz stvarnoga života.
- Sigurno niste očekivali nagradu kada ste pisali slikovnicu „Djed i vještica“, ali svatko se nada da će njegov rad biti prepoznat od publike i kritike. Imate li još neke snove ili želje kada govorimo o književnoj karijeri?
Obzirom na znatiželju koja me prati cijeli život tko zna što se još može dogoditi! Imam neka sanjarenja, planove, samo trebam naći vremena. Već duže vrijeme radim na jednom novom književnom projektu nevezanom za djecu i ponovo u tandemu, a u glavi imam gotove naslove za još desetak dječjih priča. Neke i bez rime!
- Upravo je izašla Vaša četvrta slikovnica „Divlja svinja ide na more“. Što očekujete od ovog naslova?
Od odraslih očekujem da potrpaju najdraže knjige u svoje kofere i otputuju izvan svoje zone komfora. Djeci da uživaju u divljoj svinjici i njenoj pustolovini. I da se ponekad uvaljaju u kaljužu. Deterdžent će otkloniti sve mrlje, znam iz prve ruke.
- Koliko je važno da svi odrasli zadrže ono nešto dječje u sebi?
Prevažno! Djeca svaki dan maštaju. Zabava, smijeh i nadasve ljubav najvažnije su stvari u njihovom životu i najugodnije im je kada su time okruženi. Pa zar to ne želimo i mi odrasli? Račune možemo platiti i sutra.
Razgovarao: Marko Hadjur
Foto: Mozaik knjiga