Goranu Tribusonu Nagrada Gjalski za roman “Otac od bronce”
Goran Tribuson je ovogodišnji dobitnik Nagrade Gjalski za roman “Otac od bronce“. Odluku o ovogodišnjem dobitniku donijelo je Prosudbeno povjerenstvo na sjednici održanoj 25. rujna ove godine u sastavu Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević, Strahimir Primorac (predsjednik) i Tomislav Šovagović i to većinom glasova.
Riječ je o žanrovskom hibridu u kojem se prepleću elementi ljubavnog, obiteljskog i povijesnog romana, sa zanimljivom i dobro vođenom fabulom. Radnja se zbiva u neimenovanom gradu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u kasno ljeto 1991. godine. Glavni junak Žak Kralj, istodobno i narator u prvom licu, 43-godišnjak, nesvršeni student književnosti, koji se u Beču već desetak godina bavi mutnim poslovima, dolazi u rodni grad na očev pokop. Spram smrti oca, španjolskog borca i partizanskog osloboditelja svoga grada, on je sasvim ravnodušan. Žaka naime i nakon svih tih godina uzajamnog nerazumijevanja i dalje muči pitanje je li njegov otac, revolucionar, strijeljao i ubijao četrdeset pete bez suđenja. A upravo je ta sumnja, koja je produbljivala sinov unutarnji nemir, i s druge strane nesposobnost oca, „šutljiva introverta“, da mu se približi jer je „još mlad pa ne bi razumio“, bila jedan od glavnih razloga Žakova bijega u Beč. Žak ostaje u svom gradu duže nego što je mislio, opažajući kako neka zbivanja sasvim izmiču kontroli i pojačavaju osjećaj psihoze skorog rata. Grozničavo se mijenjaju ideološki i politički dresovi, nekadašnji najbolji prijatelj spreman je u novim okolnostima izdati to prijateljstvo, ljudski životi gube vrijednost, Žak doživljava fizički napad zakrabuljenih osoba u maskirnim uniformama, a nepoznat netko noću je u gradskom parku minirao brončani spomenik partizanima koji je modeliran prema liku njegova oca. Brojne vješto upletene analeptičke dionice omogućuju čitatelju uvid u formativne godine likova romana i njihove nekadašnje odnose te pomažu u razumijevanju njihovih postupaka i novih relacija u realnom vremenu zbivanja radnje – objasnio je Primorac.
Tribusonu je ovo treća Nagrada Gjalski. Osvojio ju je 1991. godine za roman ‘Potonulo groblje’ te 1999. godine za roman ‘Trava i korov’. Objasnio je kako je počašćen jer je kako riječ o neovisnoj nagradi.
Jedina šteta je što je od prve nagrade prošlo 30 godina. Moglo bi se kazati da su cijelo moje pisanje i životna djelatnost obilježena ‘Gjalskim’ premda mi niti jednom nije palo na pamet da napišem elegični roman o zagorskom plemstvu iz 19. stoljeća kako što je radio Ksaver Šandor Gjalski – našalio se Tribuson ne otkrivavši u kojem se gradu odvija radnja romana ‘Otac od bronce’. – Taj grad nigdje nije imenovan i tako je najbolje da ostane. Kad imejute grad, a u njemu postoje složena i burna zbivanja, onda to ljudi počinju posistovjećivati i onda im se čini da to ima veze s njima i još češće da nema veze s njima pa misle da pisac nešto mulja i laže. Radnja se odvija u jednom gradu u kontinentalnom djelu sjeverozapadne Hrvatske – rekao je Tribuson i objasnio o čemu priča govori. – Priča govori o ocu koji je bio španjolski borac i partizan te sin koji je ‘mutna’ osoba i bavi se nekim poslovima na rubu kriminala i oni su u jednoj vrsti sukoba i nerazumijevanja da veći dio života nisu razgovarali. Otac je umro, sin se vraća na pogreb i to prilično nevoljko. Sin pokušava shvatiti tko je bio njegov otac – naglasio je Tribuson i dodao kako je riječ o tipičnom opisu nerazumijevanja kakvo se viđa i u Krležinim Glembajevima , a rekao je kako je ovo i ljubavni roman. -Bilo mi je drago da prvi put u životu pišem nešto što se može nazvati ljubavnim romanom i vjerujem kako će biti čitateljima zanimljiv – rekao je Tribuson objašnjavajući da je to uz priču oca i sina, drugi nivo radnje.
Tribuson je rekao što mu znači Nagrada Gjalski. – Nagrada Gjalski je ugledna, ako ne i najuglednija književna nagrada. Riječ je o ozbiljnoj i nepristranoj nagradi, a dobivali su ju razni autori starije dobi koji spadaju i klasici, ali i mladi autori koji su ‘in cameri’ u svijetu literature kao Kristian Novak i Zoran Ferić – objasnio je Tribuson, rekao kako je lijepo dobiti ovu nagradu i to tri puta. Rekao je i znači li mu više broj čitatelja ili nagrade. – Držim da je to gotovo isto. Meni ne znači mnogo nagrada kritičara premda je i njih relativno malo u odnosu na broj knjiga koje su izdane. Nagrada je na neki način kroz oči čitatelja – rekao je Tribuson referirajući se da nagradu dodijeljuje žiri koji se vodi time što znači knjiga čitateljstvu – zaključio je.
Valja reći kako je Marko Hadjur iz Mozaik knjige rekao kako je izdano i drugo izdanje ‘Otac od bronce’ te da je riječ o velikom djelu kojeg bi rijetko tko tako opsežno i kvalitetno napisao.
Izvor: Zagorje.com
Photo: Dragutin Škreblin