Domaći književni klasici u novom ruhu
Važnost i veličina Ivana Gundulića, Miroslava Krleže, Silvija Strahimira Kranjčevića, Antuna Gustava Matoša, Antuna Branka Šimića, Ivana Mažuranića i Vjenceslava Novaka neupitna je. O njihovom neizbrisivom tragu u hrvatskoj književnosti govori i podatak da su njihova djela inspirirala brojne književnike ne samo u 19. stoljeću, kada je većina njihovih djela nastala, nego i mnogo desetljeća kasnije.
Danas, kad se godine smrti ovih književnih umjetnika broji u stotinama godina, mnogo je načina kako se odaje počast ovim velikanima domaće književnosti. Da njihove zbirke priča i pjesma ne budu zaboravljene, a opet privlačne učenicima osnovnih i srednjih škola brine Mozaik knjiga, koja je prije početka nove školske godine objavila njihova djela u novom ruhu, koje je ilustrirao cijenjeni ilustrator Marko Jovanovac. Ostavština ovih nezaboravljenih književnika nije samo sastavnica opće kulture nego i dio obaveznih lektirnih naslova.
Ovaj niz klasičnih djela hrvatske književnosti započinjemo jednom od najpopularnijih drama ikada napisanih. Drame o Glembajevima zaseban su ciklus u opusu Miroslava Krleže, a u njega se ubrajaju U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda i U logoru. Riječ je o iznimno psihološki snažnim, analitičko-realističkim konverzacijskim dramama. U tim dramama autor se svjesno i namjerno udaljuje od „vanjske dinamike“ svojih ranih dramskih tekstova i okreće se tzv. „nordijskoj školi“, skandinavskoj dramatici, za koju je karakterističan realistički dramski postupak. Drame je pogovorom popratila Mira Muhoberac, a uvrštene su tri drame: Gospoda Glemabjevi, U agoniji i Leda.
Modernizirani izgled domaćih klasika nastavlja se izborima iz poezije Silvija Strahimira Kranjčevića i Antuna Branka Šimića.
Reinterpretacija mita, titanizam lirskih protagonista i dimenzije njihove pobune protiv svih negativnosti u zbilji, s jedne strane, i tretman pjesničke imaginacije kao sposobnosti koja otvara prostor poetske vizije, s druge strane, čine Silvija Strahimira Kranjčevića prvim hrvatskim radikalnim romantičarom u europskom smislu i istodobno prvim velikim domaćim socijalnim pjesnikom. Danas se autor općenito smatra najvećim hrvatskim pjesnikom 19. stoljeća i mostom prema pjesništvu moderne, kojemu ipak nije pripadao.
Izbor iz poezije Antuna Branka Šimića donosi autorovu jedinu zbirku poezije Preobraženja, objavljenu 1920. godine. Drugi ciklus čini izbor iz pjesama koje je autor objavljivao po raznim časopisima (1913. – 1924.), a treći pjesme koje su pronađene i objavljene nakon autorove smrti. Izbor iz poezije Antuna Branka Šimića pogovorom je popratila Majda Bekić Vejzović.
Antun Gustav Matoš predstavljen je izabranim djelima iz više razloga. Znatno je modernizirao hrvatsku književnost, nametnuo se kao uzor mnogim mlađim piscima i uspostavio umjetničke kriterije kao glavni element literarnoga djela te se danas općenito smatra jednim od najboljih hrvatskih književnika. Izbor iz djela sačinila je i pogovorom popratila dr. sc. Julijana Matanović, suvremena hrvatska književnica i književna znanstvenica. Uz brojne stručne knjige objavila je zbirke priča Zašto sam vam lagala (Nagrada Josip i Ivan Kozarac), Kao da smo otac i kći, Laura nije samo anegdota, Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (Nagrada Kiklop), Božićna potraga, Samo majka i kći, I na početku i na kraju bijaše kava te dva romana: Bilješka o piscu i Tko se boji lika još. S Ankom Dorić napisala je knjigu za mlade One misle da smo male nagrađenu nagradama Anto Gardaš, Mali princ i Kiklop.
Vjenceslav Novak predstavljen je svojim najpoznatijim romanom Posljednji Stipančići. U jednom od najboljih i najznačajnijih romana hrvatskog realizma, Novak s jedne strane opisuje društveni i javni život Senja u prvoj polovici XIX. stoljeća, koji obilježavaju propadanje pomorske trgovine, klasna i politička previranja te osobito rađanje ilirskih ideja, a s druge privatni život obitelji Stipančić, s naglaskom na muško-ženske odnose. Politički život Senja prikazan je s gledišta muškarca, Ante Stipančića, a privatni sa ženskoga gledišta, koje dijele majka i kći, Valpurga i Lucija Stipančić. Roman je pogovorom popratila Julijana Matanović.
Niz se nastavlja s dva hrvatska klasika iz pera autora Ivana Gundulića. Dubravka (prvi put izvedena 1628., a otisnuta 1837.), pripada pastoralnoj dramskoj vrsti, proširenoj u doba renesanse i baroka; prikazivala se u Dubrovniku 1628. pa se pretpostavlja da je nastala u polovici trećeg desetljeća XVII. st. Radnja se odvija u pastoralnoj Dubravi, u mitsko doba sreće i blagostanja, a pripovijeda o vjenčanju i zaprekama koje na putu tomu vjenčanju stoje te o svetkovini slobode koja se u Dubravi slavi svake godine. Suze sina razmetnoga (1622.) religiozna je poema u tri »plača« koja obrađuje biblijsku parabolu iz Evanđelja po Luki o grješnome sinu koji se odmetnuo od oca. Napisana je u osmeračkim sestinama, a slijedi tradiciju talijanskih religioznih spjevova. Tročlana struktura spjeva simbolizira teološku misao djela: grijeh, spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje grijeha s pomoću božanskoga milosrđa.
Epski spjev Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića koji se sastoji od 1134 stiha, zatvara ovaj niz. Djelo je podijeljeno na pet pjevanja, a svako pjevanje ima podnaslov. Prvo pjevanje je Agovanje, drugo pjevanje je Noćnik, treće je Četa, četvrto Harač koje je najduže, s 623 stiha i posljednje pjevanje je Kob, najkraće, s 34 stiha. U djelu se povremeno pojavljuje rima, a napisano je štokavskim epskim osmercem i desetercom. Snagom svoje pjesničke riječi, koja predstavlja uspješnu sintezu jezičnog bogatstva starijih dubrovačkih pjesnika i jednostavne ljepote narodne pjesme, Mažuranićevo djelo nadraslo je svoju početnu inspiraciju postavši potresna slika krvave povijesti južnih Slavena. Korakom, po putu na kojem nikada neće slomiti nogu.