Nedavno je objavljeno na stotine dokumenata koji donose detaljne nove podatke o životu i djelu Leonarda da Vincija.

– Privlačan opis pojedinosti od ranog djetinjstva do smrti i umjetnikove oporuke – na temelju više od 5000 sačuvanih stranica umjetnikovih zapisa.

– Nova saznanja o njegovoj obitelji.

Zahvaljujući razvoju znanstvenih istraživanja, antropolozi su rekonstruirali otisak cijelog lijevog dlana Leonarda da Vincija. Otisak pokazuje »arapske« značajke, koje se podudaraju s hipotezom o porijeklu njegove majke – kao orijentalne robinje.

Za razliku od tradicionalnih biografija, po prvi put su točno prikazana sva mjesta u Firenci povezana s njegovim djelima.

Prikazano je Leonardovo obiteljsko stablo od 1332. godine do 1599. godine, a razjašnjen je i Leonardov »šifrirani« rukopis. U knjizi se također navode proturječni i iznenađujući povijesni podaci o njegovoj smrti.

Odlomci iz knjige

(…) »Vezzosi ustraje na globalnoj viziji višeslojnih i složenih problema koji su značajni za proučavanje Leonarda. Pritom stavlja veliki naglasak na spoznaje do kojih je došao tijekom godina proučavanja, pogotovo kad je riječ o Leonardovu odnosu prema obitelji i mjestima gdje je živio; na tu temu možemo reći da su temeljni arhivski prilozi tako važnih znanstvenika, kao što su Gustavo Uzielli, Nino Smiraglia Scognamiglio, Gerolamo Calvi, Emil Möller i Renzo Cianchi, u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, značajno obilježili istraživačke programe novih naraštaja leonardista sve do naših dana. Otuda i kronološki slijed u ovoj knjizi, koja na prvi pogled daje posebnu prednost temama iz umjetnosti, znanosti i tehnologiji, s kojima su upoznati posjetitelji izložbi i koje se nalaze u najpopularnijim monografijama. Odatle također i otkriće zapanjujućih podataka, kao što je na primjer pretpostavka, koja se temelji na nedavno pronađenim dokumentima, da je Leonardova majka bila ropkinja koju je Leonardov otac, Piero da Vinci, upoznao kad je u godinama između 1449. i 1451. radio u Firenci.«

(…) »U eseju pod naslovom Kršćanska antropologija Leonarda da Vincija, objavljenom 2005. godine, Giuseppe Fornari ulazi u dijalog s razvojem psihoanalize i među ostalim dolazi do sljedećeg zaključka: »Eissler [u djelu Leonardo da Vinci: Psychoanalytic Notes on the Enigma iz 1961. godine] bio je u pravu kad je povezivao Leonardovu homoseksualnost s njegovim statusom nezakonitog djeteta… [i tako reći bez oca]… Homoseksualnost je Leonarda neprestano gurala u psihološki i društveno težak položaj nekoga tko je drukčiji.« No, novi dokumenti upućuju na prilično drugačiju sliku.

Ovaj zamršeni slučaj nedavno je postao bogatiji za još jedan znanstveno-istraživački podatak: Luigi Capasso, direktor Antropološkog instituta Sveučilišta u Chietiju, potvrdio je da su »sofisticiranom daktiloskopskom tehnikom nakon tri godine konačno uspjeli rekonstruirati otisak cijeloga Leonardova lijevog dlana. Taj otisak (u tehničkom žargonu dermatoglif) pokazuje ‘arapske’ značajke, što se podudara s hipotezom Alessandra Vezzosija o orijentalnom porijeklu Leonardove majke. Taj je otisak jedini dosad poznati ‘biološki’ trag koji nam je ostavio ovaj veliki genij.« Ovo otkriće djeluje kao važna potvrda – i to u najširem smislu – umjetnikova »orijentalnoga« porijekla.

Kako nemamo na raspolaganju ni ugovor o kupnji ni dokument o oslobađanju od ropstva (liberatio sclavae), ne možemo tvrditi je li bila slavenskog ili turskog, židovskog ili čerkeškog roda… Kao ni to je li stigla u Pisu ili Veneciju preko Carigrada (gdje su poslovale firentinske obitelji povezane s Pierom da Vincijem), Tunisa ili Barcelone, s tržišta robljem u Tani ili Caffi… Čista slučajnost je podatak da jedan od najvećih trgovaca robljem u 17. stoljeću bio Francesco Feroni, čija je obitelj potjecala iz Vincija.«