Intenzivna komunikacija Leonardovih djela sa suvremenošću

Zbog svoje kompleksnosti i aktualnosti, Leonardov opus uvijek iznova otvara nove granice kreativne kulture: od povijesti znanstvene i tehnološke misli do umjetničkih avangardi, od mitološke literature do znanstvene fantastike…

Vrlo je intenzivna komunikacija s Mona Lisom i Posljednjom večerom, što se ogleda u mnogim reprodukcijama, referencama, provokacijama, uporabi u masovnim medijima…

Odlomci iz knjige

(…) »Suvremena umjetnost sačuvala je mit Posljednje večere kako na filmu tako i u neoavangardi, od pop arta do tzv. nouveau réalisma i akcijskog slikarstva: od Warhola do Spoerryja i Nitscha.

Potoci znanstvene tinte proliveni su kad je riječ o tom djelu, no njegova je popularnost narasla preko svake mjere zahvaljujući svjetskom uspjehu Da Vincijeva koda Dana Browna. Roman je zahvaljujući nekim protuslovljima raspirio lakovjernost čitateljstva.

Tradicionalna nježnost lika apostola Ivana možda je naglašena, ali nikako ga ne možemo izjednačiti s Marijom Magdalenom. Naprotiv, njime se može objasniti uporaba istoga modela za više različitih tema. Usporedba lica Madone na slici Madona u špilji u Louvreu i jedne od Ledinih glava s licem apostola Ivana na Posljednjoj večeri otkriva niz sličnosti i podudarnosti, ali to se slikarsko pitanje pojavljuje u mnogim verzijama i varijantama. Na Posljednjoj večeri dugo je bilo vidljivo 25 ruku: nedostajala je ruka apostola Tome, koju je Leonardo zasigurno naslikao, kao što to dokazuju »zamjenska studija« (RLW 12545, kopija majstorova vjerojatno izgubljena vlastoručnog crteža, koji je izradio neki njegov učenik) i verzija pripisana Giampetrinu, u vlasništvu Kraljevske akademije u Londonu a koja se nalazi u Oxfordu (potječe iz kartuzijanskog samostana u Paviji). Prilikom zadnje restauracije pojavio se mali trag ove ruke; Edgar Degas ju je prikazao na nekom platnu u Musée d’Orsay, datiranom 1858. godine.

Novootkrivena autorstva djela Leonarda da Vincija

Ni u jednoj drugoj monografiji nećete moći čitati o novim tehnološkim spoznajama, koje uklanjaju mnoge nejasnoće i uistinu otkrivaju genij Leonardova majstorstva.

Odlomci iz knjige

Po završetku istraživanja (uključujući i analizu otiska prsta), profinjeni crtež ženskog profila na slici Portret mlade zaručnice 2008. godine pripisan je Leonardu. To je najvažnije otkriće nakon slike Dama s hermelinom, koja je početkom 20. stoljeća potvrđena kao Leonardovo djelo. Još novije otkriće je i slika Salvator Mundi, koju su poznavatelji Leonardova djela također pripisali ovom majstoru, te koja je krajem 2017. godine prodana na dražbi za rekordnih 450 milijuna dolara.

Laboratorijska ispitivanja koja potvrđuju starost pergamenta i upotrijebljenog slikarskog pribora. Najnovija otkrića koja otkrivaju broj premaza i razotkrivaju tajne prozirnosti i mekoće…

Likovni kritičar Brane Kovič o Leonardu da Vinciju

»Leonardo da Vinci još uvijek oduševljava povijesno-umjetničku struku, znanost, antropologiju i hermeneutiku, privlači mnoštvo i potiče maštu. Njegove slike i crteži, stvoreni prije više od pola stoljeća, i dalje su predmet divljenja te su i dan-danas stalni izazov istraživačima. Traženje skrivenih značenja, šifriranih poruka i kompleksnih priča u formalno savršenim, do najsitnijih detalja izvedenim likovnim ostvarenjima danas se ostvaruje zahvaljujući preciznim, na najnovijim tehnološkim metodama utemeljenim analizama kemije i fizike Leonardova načina slikanja. Fascinantnost majstorova sfumata te nikad nadmašene vještine nanošenja najfinijih slojeva boje s krajnje ograničenim količinama pigmenta na prikazanim likovima nesumnjivo su u fokusu istraživanja, kojima je namjera razotkriti osnove Leonardova jedinstvenog izraza. Praksa koju su prvi uveli flamanski umjetnici u da Vincijevom je opusu od ključnog značaja, osobito pri slikanju suptilnih sjena na površini lica.

Muzejski i konzervatorski laboratoriji prilikom analize slika nebrojenih drugih slikara mogu provjeriti te postupke i uzroke njihovih učinaka uzimanjem mikroskopskih čestica boje s platna, no to u slučaju Leonarda nije moguće. Već je u pedesetim godinama prošloga stoljeća Madeleine Hours, tadašnja voditeljica laboratorija za analizu umjetničkih djela u Louvreu, prilikom pokušaja analize materijalne kromatske strukture slavne Gioconde otkrila da se dotad poznate analitičke metode na Leonardovim slikama ne mogu primijeniti. Tek je u listopadu 2004. godine, nakon proučavanja velikog broja slika, zapisa i recepata za izradu pigmenata i veziva iz razdoblja od 15. do 19. stoljeća, bilo moguće otkriti neke nove činjenice o sastavu korištenih tvari i načinu njihove pripreme. Kod Leonarda je preplitanje krakelira na sjenama lica rjeđe i zato se ne raspoznaje potez kista. Stoga je bilo potrebno upotrijebiti krajnje sofisticiranu tehnologiju koja je razvijena tek u novije vrijeme – onu koja koristi ionske zrake, što među svojim »oruđem« posjeduje samo jedna institucija na svijetu, Centar za istraživanje i restauriranje u sklopu francuskih muzeja (C2RMF). S pomoću računalnoga programa PyMca, koji je razvijen u ESRF-u (European Synchrotron Radiation Facility), bila je utvrđena stratigrafija slojeva boja, njihov sastav i debljina. Analiza je bila provedena na trinaest Leonardovih djela i ustanovljeno je da je majstor na lica naslikanih osoba nanio u prosjeku 20 do 30 slojeva boje ukupne debljine 40 do 50 mikrona! Kako je bilo potrebno neko vrijeme da se pojedini sloj osuši, lakše je razumjeti zašto je Leonardo svoje slike slikao tako dugo te ih napravio tako malo. Kakva spretnost i kakvo izvanredno znanje spadaju u odrednice njegove genijalnosti, to otkrivamo tek s onime što nam omogućuju vrhunska tehnološka dostignuća i uređaji, razvijeni zahvaljujući suvremenim egzaktnim znanostima, pri čemu naravno ne možemo i ne smijemo zanemariti činjenicu da je renesansni genij slikao rukom…«

Autori tekstova su Alessandro Vezzosi, direktor muzeja Museo Ideale, i povjesničarka Agnese Sabato, oboje svjetski priznati poznavatelji Leonardova života i djela. Izložbeni program muzeja, koji je 1993. godine u samom srcu Vincija, Leonardovu rodnom mjestu, utemeljio i od tada stalno vodi autor ove moćne i veličanstvene knjige napisane u suradnji i uz savjete Agnese Sabato, drži se upravo takve klasifikacije likovne građe kakva je u knjizi. Prava za prijevod i izdavanje knjige Mozaik knjiga dobila je od izdavača Scripta Maneant.