Promocija novih romana Julijane Matanović i Vjekoslave Huljić

Promocija za pamćenje!

Na promociji u Bulldog clubu predstavljena su dva romana za mlade autorica Vjekoslave Huljić i Julijane Matanović. U novom romanu „Moji misle da ja lažem“ Huljić otvoreno govori o problemima djece rastavljenih roditelja, otvarajući pritom i brojne osjetljive teme današnjice, odnosa u obitelji, problema krhkog samopouzdanja kod djece, naročito kod djevojčica.

„Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom“ svojevrsna je kritika hrvatskog školstva, a opisuje zgode simpatičnog dječaka Leona u ljetnoj školi kreativnog pisanja.O knjigama je govorila gospođa Dubravka Težak, profesorica za dječju književnost na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i Andrea Divić, talentirana studentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koja piše za novi portal Cro-kultura.

Bježati od ozbiljnih problema bilo bi zatvaranje očiju pred stvarnosti, a opteretiti djecu teškim temama u romanima još veći propust. Spojiti ozbiljne društvene probleme koji danas pogađaju brojne mlade, humor i avanturističku temu u jedan roman čini se gotovo nemogućim. To su ipak na jučerašnjoj zanimljivoj paralelnoj promociji dvaju novih romana, objasnile, ali i pokazale u svojim romanima autorice Julijana Matanović i Vjekoslava Huljić.

Oba romana tematiziraju probleme svakodnevnih odnosa mladih u obitelji, školi, društvu te nenametljivo obrađuju i teške teme današnjice. S druge strane, romani su prepuni situacija i događaja u kojima se tinejdžeri svakodnevno nalaze, koje ih vesele i tište i s kojima se mogu poistovjetiti.

Radnja romana za djecu „Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom“ se zbiva u deset dana. Ovim će se romanom ponovo oduševiti vrijedni čitatelji među mladima, a potaknut će i one koji ne čitaju da iskreno zavole knjigu. Na nagovor svoje majke,  Leon odlazi u ljetnu školu kreativnog pisanja i govorništva na otok Prvić. Iako je u početku na sve načine pokušavao izbjeći tu nevolju u koju je upao, ipak se nađe na otoku i tamo mu se neplanirano događaju nepredviđene avanture. Osim što je roman za mlade, u njemu su i poruke namijenjene upravo za roditelje i sve one koje kroje mišljenja i stav mladih ljudi te na takav način određuju njihovu budućnost.

Vjekoslava Huljić u romanu „Moji misle da ja lažem“ otvorila je osjetljivu temu o problemima tjeskobnog ponašanja mladih zbog zamršenih obiteljskih odnosa. Karla je pametna djevojčica čiji se roditelji rastavljaju što kod nje uzrokuje emocionalnu napetost i nisko samopouzdanje. I u ovom romanu se „selimo“ na otok, gdje odlaze Karla i njezin otac u želji da promijene okolinu. A tamo će se dogoditi avantura vrijedna pamćenja, avantura koja će doći kao lijek na sve probleme koji su se odvili posljednjih mjeseci!

„Djecu privlači prvo ono što se čini zanemarivo kad je riječ o knjizi – naslovnica. Ona mora biti privlačna i neobična. Tu je također i sam naslov koji treba biti njima blizak, a u oba slučaja to je uspješno odabrano.“, zaključila je Dubravka Težak.

„U oba romana autorice se jezikom i izrazom prilagođavaju djeci – Matanović zagrebačkim, a Huljić splitskim govorom. Prilagođenost govorom posebno se vidi u liku bakute koja govori po slavonski u jednom i liku Gipsa u drugom koji govori po splitski te su oni automatski djeci pristupačniji, a čak su se i odrasli tome prilagodili. Kod Matanović, priču pratimo iz perspektive nekoliko likova pa se na taj način dobiva uvid, dok Huljić, iako pripovijeda samo iz perspektive glavne junakinje, također daje jedan iscrpan uvid. Oba su romana protkana humorističnim i svakodnevnim dogodovštinama, a klinci govore upravo onako kako je primjereno njihovoj dobi. I jedna i druga autorica imaju elemente napetosti, koji također drže djecu prikovanima uz stranice i zainteresiranima za priču.“ , dodala je Andrea Divić.

U razgovoru autorice su zaključile da je potrebno puno suradnje roditelja, učenika i profesora kako bi prepoznali poteškoće i probleme koji tište mlade, a Julijana Matanović posebice se osvrnula na naše školstvo koje nemilosrdno pritišće djecu da u svemu budu odlični.

„Djeci svakako treba pružiti osnovno i općenito obrazovanje, ali ih isto tako obogaćivati u onome za što pokazuju darovitost jer nismo svi stvoreni za sve.“, dodala je Andrea Divić.

Vršnjački odnosi i odnosi u obitelji također su razlozi zbog kojih mladi danas imaju problem s tjeskobnim osjećajima, potrebom za samoozljeđivanjem. Po prvi put se i ta osjetljiva tema našla u književnosti i to zahvaljujući Vjekoslavi Huljić čija glavna junakinja u romanu ima potrebu rezati „pravce“ na svojim rukama, nazivajući to geometrijom.  Dubravka Težak kao izvrsna poznavateljica dječje literature dodala je da se po prvi put susreće s tim problemom i da nije bila upoznata s razlozima takvog čina.

„Ono u čemu je veličina spisateljice Vjekoslave Huljić upravo je ta sposobnost da nas upozna s tom tematikom, da razumijemo uzroke takvog stanja i da se osvrnemo na današnjicu u kojoj takvi problemi zaista postoje, no istovremeno da tešku temu osvježi s humorom, mladenačkim smijehom, avanturama i neočekivanim zgodama.“

Ulomke iz romana dramski je interpretativno čitala glumica Anja Šovagović Despot i svaki put zasluženo dobivala pljesak publike koja je prepoznala da u ovim romanima ima mnogo toga i za njih, odrasle.