RECENZIJA Vlatka Šnobl, Dames of Books

Jednoga jutra u ruralnom Somersetu koji naizgled počne sasvim obično bukne kaos. Škola je pod napadom, a dio učenika zatvoren u njenim prostorijama dok napadačevi koraci odjekuju sablasno tihim hodnicima.

Priča je pričana iz perspektive nekolicine likova – od djece do odraslih. Noćna je to mora kako za učenike i nastavnike, tako i za roditelje koji mogu samo čekati i pratiti razvoj situacije. Pitanje je – tko bi i zašto napao školu?

I sve se to događa u njegovoj glavi u sekundi, njegove misli apsurdno su brze, manje sliče vijencu od cvijeća, a više optičkom kabelu, jer je to druga stvar koja se događa kada si u zgradi s naoružanim napadačem, vrijeme se mijenja, tako da se tvoje unutarnje ja kreće prebrzo, poput kukca zarobljenog u staklenki koji mahnito udara krilima o staklo.

To što ima puno likova i perspektiva doprinosi kaotičnoj atmosferi koja odražava ono što se u školi događa. Ali nije sad zbunjujuće ili zamorno, ima puno likova, ali taman i lako se prate njihove perspektive. Sviđa mi se što je prikazano više reakcija na istu situaciju s obzirom na različita iskustva svakog pojedinca. Mislim da je autorica odlično prikazala i roditeljsku reakciju, odnosno ljudsku reakciju u kojoj nažalost predrasude imaju ulogu.

Beth misli da atmosfera u kantini postaje ružna, strah im je ogulio odjeću i kožu, otkrivajući nešto što bi trebalo biti skriveno.

Neki su dijelovi bili predvidljivi te radnja malo usporena, ali ima puno više neočekivanih situacija i jedna scena koja me je posebno šokirala. Naglasak je više na učenicima zarobljenima u školi, nego na samim napadačima, ali je jasno objašnjeno tko i što stoji iza napada te kako je do toga došlo. Tri sata su jako napeta utrka s vremenom s dobrim obratima i dobro razrađenom radnjom. Sama priča u pozadini svega me je natjerala na promišljanje.

Kraj mi je malo nedorečen, ne u smislu da sam razočarana raspletom i samim krajem, već mi nedostaje neki konkretniji zaključak priče, možda još jedno poglavlje nakon svih tih događaja, ali to sam ja. Ali bez obzira na to mi se triler jako svidio. Radnja je napeta i dobro osmišljena i jako mi se sviđa što je autorica prikazala više likova i njihove perspektive čime sam kao čitateljica dobila dobar uvid u cijelu situaciju. Isto su tako zbunjenost i strah, ali i nevjerojatna hrabrost zarobljene djece i nastavnika odlično opisani.

Ovo mi je bio prvi susret s Rosamund Lupton, ali sigurno neće biti i zadnji. Svidio mi se stil pisanja i veselim se čitanju njenih ostalih romana.

 

Ocjena: 8/10

 

Izvor: Dames of Books