RECENZIJA Vlatka Šnobl, Dames of Books
Pred dvadesetdvogodišnjom Suleikom je bio cijeli život i veselila se odraslosti nakon diplome. Oduvijek pustolovna i odvažna zapućuje se u Pariz na svoje prvo radno mjesto pokušavajući se oduprijeti simptomima bolesti koja joj je bez njenog znanja već tada kolala tijelom.
Smrt nikada ne dolazi u dobro vrijeme, ali biti osuđen na smrt u mladosti krši ugovor s prirodnim poretkom stvari.
U kraćem uvodnom dijelu knjige nam Suleika pruža uvid u njen život prije bolesti; sredina je posvećena borbi s teškim oblikom leukemije, a u zadnjem se dijelu ona otisne na putovanje kojemu je cilj vratiti kontrolu nad svojim životom nakon bolesti. To me malo iznenadilo jer sam nekako po kratkom sadržaju očekivala da će fokus biti više na putovanju duž SAD-a, dok je zapravo većinski dio knjige posvećen liječenju. Nije to ništa loše, dapače, sviđa mi se što je pružila više uvida u taj dio njenog života i mislim da se u tom djelu najbolje vidi vještina njenog pisanja.
Ovo je uistinu potresna autobiografska priča i puno puta su mi suze navrle na oči. Suleika iskreno i bez uljepšavanja opisuje svoj život i borbu s ovom opakom bolešću; kemoterapije te posljedice iste i kako je rak utjecao na nju i druge ljude u njenom životu. Bolest je gadna stvar i svi se drukčije nosimo sa stresom i boli, no malo mi je zasmetala njezina sebičnost kada se radi o njenoj vezi. Teško je reći tko se ima pravo kako osjećati jer je to vrlo osjetljiva tema, ali ne mogu se oduprijeti dojmu da nije baš bila fer prema nekim osobama u svom životu.
Kad ju je bolest prikovala za krevet, s neumoljivom se odlučnošću bacila raditi ono što je voljela od malena i što je mogla i dalje raditi – pisati. Njene su kolumne tako počele izlaziti u New York Timesu i pronalazila je utjehu u riječima osoba koji su se nalazili u sličnoj situaciji.
Nisam mogla knjigu ispustiti iz ruku. Bez obzira na tešku tematiku, stil pisanja je pitak. Knjiga je vrlo emotivna, tužna, ali i prožeta nadom i upornošću. Autorica je napisala da se ljudi uvijek nekako koncentriraju na samu bolest i na izlječenje te se osvrnula na neke stvari koje su joj pri predlaganju medicinskog tretmana prešućene. Isto tako je ovom knjigom svrnula pozornost na to da nije lako, nakon što raka više nema, samo se tako vratiti u svoj “stari” život.
Neke traume, saznala sam, odbijaju ostati u prošlosti. Rade dar-mar kroz okidače i flashbackove, noćne more i napade bijesa sve dok se njima ne pozabavimo i stavimo ih na njihovo mjesto.
Ovo je priča o preživljavanju; priča koja podsjeća na to koliko je život krhak i nudi spoznaje do kojih je autorica došla. Riječi kojima je uspjela opisati i dočarati emocije i životne situacije odjekuju još dugo nakon zatvaranja knjige.
Kao što sam rekla, teška je i potresna ovo priča, ali itekako vrijedna čitanja. Možda nije knjiga za kojom bih inače posegnula, ali tako mi je drago što sam ju imala prilike pročitati. Nemojte ju preskočiti, imate moje tople preporuke.
Ocjena: 9/10
Izvor: Dames of Books