RECENZIJA Tena Božić, Ružičaste naočale

Nekad smo tako sigurni u svoje postupke. Uvjereni smo kako mi ne bismo nešto napravili, uvjereni smo kako je netko postupio krivo, a onda se mi nađemo u takvoj situaciji i postupimo baš onako kako smo rekli da nećemo.

“Mina se pokušava usredotočiti na svoj posao domaćice leta na prvom izravnom letu od Londona do Sydneyja. No, poteškoće s kojima se susreće pri podizanju svoje petogodišnje kćeri i pukotine koje se počinju nazirati u njezinu braku dodatno joj otežavaju zadatak.

Ali tek što se zrakoplov vine u zrak, Mina dobiva jezivu poruku od anonimnog putnika koji neće dopustiti da stignu na svoje odredište u jednom komadu. Upute koje slijede spasit će život tvojoj kćeri. Tko god napisao poruku predobro zna za što je spremna žrtvovati cijeli svijet i kako je natjerati na suradnju.

Kad započnu ubojstva putnika, Mina mora odlučiti koga spasiti. Stotine putnika ili živote svoje kćeri i muža zatočenih u vlastitu domu?

Dvadeset je sati do Sydneyja. Štošta se može dogoditi u dvadeset sati.”

Poprilično sam sigurna da bih uradila jednako kao Mina. Možda to nije skroz moralno od mene, ali ja sam prilično zaštitnički nastrojena osoba. Takva sam prema braći i sestra, a vjerujem da ću biti takva i prema svojoj djeci.

Ali nadam se da neću nikada naći u takvoj situaciji.

Radnja ovog romana je genijalna. Toliko dobro osmišljen triler. Napeto je cijelo vrijeme, a kraj me jako šokirao. Nisam očekivala ništa od toga. Posebno kad sam saznala tko se krije iza svega.

Stil pisanja je jednostavan. Knjiga je brzo čita. Najbolje mi je bilo to što je knjiga pisana iz više perspektiva, pa sam pratila radnju u avionu i radnju kod Minine kuće. Poglavlja nisu ni prekratka, a nisu ni predugačka. Svako poglavlje je dovoljno dugačko da vas uvuče u radnju i da se jedva čekate vratiti u tu perspektivu.

Likovi su sivi. Nisu ni crni, ni bijeli. Ne možete reći ni da je netko loš, ni da je dobar. Nekako, baš su ljudski. Imaju postupke kao što bi normalni ljudi imali, što je odlično, jer nekad dobijemo dojam da su likovi ili dobri ili loši, da odmah znamo tko je zlikovac, a tko heroj.

Meni je knjiga bila izvrsna. Nisam dugo pročitala dobar triler i ovaj mi je baš sjeo. Nema previše krvi, napetost je ogromna, tako da je baš po mojem ukusu.

 

Izvor: Ružičaste naočale