RECENZIJA Tamara Štiglić Vodopić, Čitam Gledam Slušam

Danas sam slistila zadnjih sto pedeset stranica ove zanimljive knjige. Što prisilno dizanje u 5 učini 

Moram priznati da sam očekivala nešto malo drugačije, dinamičnije i napetije u vidu trilera. Dobila sam ja napeti roman, ali čistu obiteljsku dramu o jednome od najvećih strahova koji roditelju uopce može pasti na pamet. Otmica djeteta, nepoznati motivi, iščekivanje, pomišljanje na ono najgore, grižnja savjesti i predbacivanje samome sebi.

Iako prilično spor, dosta usredotočen na istražiteljski dio priče, roman drži pozornost i ne dopušta da ga ispustimo iz ruku.

Jedanaestogodišnji Evan jednostavno je nestao, bez traga i svi već pomišljaju na najgore kada nakon osam mjeseci biva pronađen, prljav i prestrašen. Gdje je bio, tko ga je oteo, zašto? Možda nitko nikada neće saznati jer se Evan povukao u sebe i odbija pričati. Može li ga nešto ili netko natjerati?

Ovaj roman nije nešto novo ni revolucionarno, ali ukazuje na jedan od najvećiih problema današnjice o kojem treba pisati i govoriti. Iako ne smijemo živjeti u strahu, moramo biti svjesni da je opasnost često i puno bliže nego što mislimo.

Ova priča ima i snažnu obiteljsku pozadinu radnje, mozda i više razrađenu od samog otkrivanja slučaja i dokazuje koliko nam ljubav i potpora bližnjih mogu značiti te koliko jedni drugima možemo pomoći, često i bez puno riječi, samo razumijevanjem.

Iako prilično detaljan, romanu zamjeram par sitnica, a to je posebice razrada nekih na početku načetih odnosa koji kasnije nisu previse objašnjeni.

Sve u svemu, tema o kojoj smo vec čitali, ali obrađena realistično, bez patetike i senzacija, vrlo prizemno i realistično, uz nekolicinu likova koji bi vam zaista mogli prirasti srcu.

 

Izvor: Čitam Gledam Slušam