RECENZIJA Petra Petrović, Knjige u svom filmu
Drage volje i iskreno, priznajem da mi se vjera u trilere vratila.
Jako sam dugo prema ovom žanru, isključivo dakle trileru bez primjesa drugih žanrova, bila poprilično ravnodušna. To je ona faza poslije ljubavi i mržnje. Razlog tome zasigurno stoji u činjenici da je moja čitalačka aktivnost započela s trilerima i krimićima. Sjećam se, ponosno, osnovnoškolskog čitanja Agathe Christie, i ne tako ponosno pročitanih romana R. L. Stinea. Nastavilo se to s brojnim drugim piscima, kao i s pregršt sati provedenih u gledanju kriminalističkih serija i filmova. U nekom je trenu moralo valjda doći do zasićenja i predvidivosti, a danas se ne mogu sjetiti kad sam zadnji put pročitala priču koja se isključivo vrti oko kakve misterije koja me natjerala da kažem da je baš dobra, pametno zapetljana i raspetljana, a da je prati i zadovoljavajući stil pisanja. Ni ova knjiga nema sve to, ali me je nakon dugo vremena (i poslije puno pročitanih trilera u spomenutoj fazi, jer nije da nisam pokušava uspostaviti vezu) podsjetila da dobar triler nije izumrla vrsta. Svjesna sam da živimo u vremenu u kojem se krimići i ljubići, gledajući sa stajališta šire mase, najviše čitaju. Taj podatak možda nije najljepši podatak ikad, ali ne čudi. Pa stoga ne bi trebalo čuditi ni to da u zbilja prevelikom broju napisanih knjiga u tim žanrovima naprosto ne može biti dovoljno dobrih. No ova knjiga spada u dobre.
„Lovačka družina“ debitantski je kriminalistički roman engleske spisateljice Lucy Foley. Ono što ju je nadahnulo za pisanje bilo je jedno zabačeno mjesto u Škotskoj, gdje je smjestila devetero prijatelja, odnosno četiri para i jednu slobodnu djevojku. Emma, Mark, Miranda, Julien, Nick, Bo, Samira, Giles i Katie. Provest će četiri dana uoči i poslije Nove godine na ekskluzivnom posjedu u idiličnoj zimskoj divljini. Tu su još i samozatajni i pomalo zastrašujuć lovočuvar Doug i isto tako samozatajna i tajnovita upraviteljica Heather, te još jedan par, stranci s Islanda, koji su nenajavljeni pomrsili planove našoj družini. No malo po malo, atmosfera se počela zahuktavati. Devetero prijatelja provodi vrijeme zabavljajući se i prisjećajući doživljaja i uspomena iz prošlosti, budući da su se u neposrednoj sadašnjosti svi pomalo razišli. Kako vrijeme bude odmicalo, postajat će sve očitije da ih osim zajedničke prošlosti ništa ne povezuje. No i ta prošlost puna je neotkrivenih tajni i rana, dovoljno velikih i ružnih da bi ih u potpunosti mogle razdvojiti. Kada uđu u novu godinu, zateknu se u srcu velike mećave, a u snijegu osvane izobličeno tijelo. Svi su i dalje na posjedu i sve upućuje na umorstvo.
Ono što je od samog početka neobično jest ne samo da ne znamo tko je ubojica, nego ne znamo ni tko je ubijen. Tek se po sredini knjige otkrije spol ubijene osobe. Zapravo je cijela priča oko ubojstva i popratnih okolnosti lijepo smišljena i iznesena. Iako je riječ o kraju 2018. godine, autorica se na uvjerljiv način dosjetila kako da stvori atmosferu u kojoj je nemoguće dobiti vanjsku pomoć ljudi. Nakon snježne oluje, a i obzirom na sam geografski smještaj visočja, nitko do njih ne može doći pa krug od nešto više od deset ljudi ostaje zatvoren, sa svim opasnostima koje vrebaju. Likovi se dakle moraju pobrinuti sami za sebe, otkriti tko je krivac te isto tako spasiti i svoj i tuđi život.
Isto tako, među kvalitetama djela moram skrenuti pažnju na stilsku kompoziciju, koja nam omoguće da pratimo misli Douga i Heather poslije ubojstva, a Katie, Emme i Mirande prije. Naizmjenice se redaju unutarnji i vanjski doživljaji ova četiri ženska lika i jednog muškog, s tim da je svaki ženski ulomak pisan u prvom licu, a muški u nepristranom trećem. Zanimljivo je kako nas je autorica upoznala s (gotovo svim) ženskim likovima, a zakinula nas za njihove polovice. No sve s razlogom koje ćete otkriti sami.
Ono što sam posljednjih godina primijetila da trilerima nedostaje jest dubina, kako priče tako i likova. Ali ovdje imamo cijeli niz psiholoških karakterizacija i otkrivanja najosobnijih i zapravo univerzalnih ljudskih sumnji, nada i strahova. Dobivamo uvid u kompleksne životne priče pojedinih likova, bilo da se radi o zaposlenicima ovog zabačenog i osamljenog mjesta koji bježe od prošlosti i traže odvojenost, ili o prijateljima koji su izgleda sve osim toga. Lijepo je i pratiti kako nakon nesretnih događaja pojedinci osjećaju potrebu za promjenom svog života nabolje.
Cijela radnja teče u isto vrijeme glatko i napeto, dozvoljavajući nam da pobliže upoznajemo likove i dinamiku njihovih odnosa, kao i da s neizvjesnošću čekamo rasplet situacije. Kad se kockice poslože, odahnut ćete kako je sve ipak ispalo logično, a cijelo vrijeme dotad uspjelo zadržati nepredvidljivost. Jedina se banalnost možda može pronaći u valjda najlakšem profilu krivca, u ne tako spretno i jednostavno okarakteriziranom nestabilnom pripovjedaču.
Mislim da će ljubitelji žanra biti i više nego zadovoljni ovom pričom, jer na površini funkcionira izrazito primamljivo.
Izvor: Svijet filma