RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Nije tajna da sam ja zaljubljenik u kratke priče, pa me dolazak ove knjige baš obradovao. Zbirke priča su nešto posebno, nešto što do unazad par godina nisam dovoljno cijenila, i čemu nisam pridavala dovoljno pažnje, niti posvećivala dovoljno vremena. Srećom sam se opametila, pa shvatila da je takvo štivo idealno za čitanje kada nemate previše vremena, a svakako želite ugoditi svojoj potrebi za čitanjem.
Svakako je praktično pročitati jednu po jednu priču kroz nekoliko dana, iako možete slistiti i sve odjednom ako vam je volja. Ja sam si je jučer uzela kao motivaciju – nakon svakog uspješno odrađenog kućanskog posla nagradit ću se čitanjem jedne priče. Rezultat – kuća blista, a nakon čitanja blistam i ja, pa mi vi sad kažite, može li bolje? ;D
A sad malo o knjizi: naslovnica koja intrigira maštu, naslov koji budi znatiželju, a već samo listanje pruža ugodu oku jer je grafičko oblikovanje zaista top. Nenametljive, ali genijalno osmišljene i izrađene ilustracije podižu ovu zbirku na višu razinu, a svidjelo mi se i što je svaka priča odvojena posebnom stranicom, te vizualno predstavljena kao zasebna cjelina – zaista omogućava pauziranje nakon čitanja svake priče. Iako je, moram također priznati, knjigu bilo teško odložiti u svakoj toj pauzi, jer ne nevjerojatno zanimljiva.
Nisam znala ništa o ovoj autorici, pa nisam znala što očekivati, niti o kakvom bi se žanru ili tematici moglo ovdje raditi, no zaista sam se ugodno iznenadila. Možda to iz mene progovara ljubav prema ovoj kraćoj proznoj formi, ne znam, a iskreno ni ne zanima me, glasno tvrdim da mi je knjiga bila pravi gušt za čitanje, te ću svakako ovaj osvrt završiti s toplim preporukama za nju.
Stil pripovijedanja je izuzetno jednostavan, a opet u malom je broju riječi izrečeno toliko toga, a emocije kao da pršte iz svake priče. U svakoj pronalazim nekakav monumentalni trenutak, opis nekakvog ključnog događaja, onog koji mijenja tijek nečije priče, što me zaista oduševljava. Pitam se koliko je mojih takvih monumentalnih trenutaka ostalo nezapisano tj. prošlo neprimijećeno? A oni nas oblikuju i ono što danas jesmo, oni nas čine osobama koje smo danas.
Naizgled sasvim obične priče i običnim ljudima, bude u meni žaljenje što je zbirka tako kratka, jer mogla sam čitati još, nije mi bilo dosta. Iako se doimaju pomalo pesimistično, u svakoj je i trunka optimizma, pa nekako uspijevaju dati nadu da i nije sve oko nas tako crno kako se na prvi pogled čini, te da još postoje oni dobri, iskreni, dragi ljudi. Autorica u svakom slučaju ukazuje tematikom na mnoštvo problema modernog društva, osuđujući i kritizirajući u svojim priča svaki od njih, ne libeći se svakom pričom iznijeti svoje mišljenje niti poslati moćne poruke onima koji ih čitaju.
Zaista genijalno napisana i maestralno uređena zbirka, oduševila me. Mislim da predstavlja kratke priče u najljepšem svjetlu, te se iskreno nadam da će pronaći svoje mjesto na policama mnogih čitatelja. Od mene sve najtoplije preporuke!

 

Izvor: Ovisna o čitanju