RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Kada sam pročitala ovaj strip nisam isti čas išla pisati recenziju za njega. Bila sam pod dojmom, i trebalo mi je malo da mi se taj dojam slegne. Onda sam krenula gledati seriju koja je snimljena po tom stripu i sad sam u raspoloženju da tim istim dojmovima nema kraja. Vjerojatno me neće baš tako brzo napustiti, jer ovaj je strip definitivno ostavio na mene svoj trag.
Strip kao strip – predivan, ja sam oduševljena. Nisam čitala stripove od najranijeg djetinjstva, i prefora mi je što su ponovo u modi. Grafički roman, priča ispričana u obliku sličica i oblačića s tekstom nije nešto revolucionarno ili novo, ali sigurna sam da će mladima kojima je i prvenstveno namijenjen približiti bolje teme o kojima progovara nego da se radi o klasičnoj knjizi/priči. Vjerujem da će biti vizualno i tematski privlačna čak i onima koji ne vole i kategorički odbijaju čitati, i ako već nije kod nas hit, uopće ne sumnjam da će to i postati.
Ne znam zašto me je tako emotivno pogodila ta priče ‘dečko upoznaje dečka’, liberalna sam osoba, mislim da je ljubav ljubav, u kojem se god obliku ona manifestirala, a uz sve to radim u srednjoj školi, za koju se mogu pohvaliti da je na visokoj razini tolerancije kada su u pitanju mladi i istospolni parovi. Kao netko tko u toj istoj školi radi skoro 20 godina, sretna sam da danas tinejdžeri u Hrvatskoj, barem što se moje okoline tiče, mogu slobodno reći svojoj profesorici rečenicu kao što je: imam problema s bivšim od cure, ili cura me ostavila radi druge cure. Ovu prvu izrekla je djevojka, ovu drugu dečko. Možda nekome ove izjave zvuče čudno, no meni su one znak da smo napredovali kao društvo, te da zaista na ljubav gledamo kao na pojavu koja se neće nužno uvijek vezati samo za dečka i curu, ili ženu i muškarca. Jer zaista postoje različiti oblici ljubavi, a sukladno tome i različiti oblici veza.
No ovaj zaista dirljivi strip/ova priča progovara o puno toga, i to je ono što me je oduševilo.
Nisam, ne znam i neću se pretvarati da znam kako je to biti gay. No svjedočila sam u više navrata zbunjenosti mladih ljudi po pitanju svoje seksualnosti, te otkrivanja iste, i mislim da je autorica to savršeno prikazala u ovoj priči. Nije lako biti drukčiji, nije lako biti na meti zlostavljača samo zato što se ne uklapaš u nekakav uobičajeni i ustaljeni kalup, i ne ispunjavaš očekivanja koja društvo i okolina imaju od tebe, no usudit ću se reći da se sve to kod nas u zadnjih nekoliko godina zaista mijenja na bolje. Nadam se da ću doživjeti dan kada se gay (li transrodne) osobe neće morati ‘outati’, izaći iz ormara, ili kako se sve već sve ne naziva njihovo javno priznanje da su ovo ili ono. Nadam se da ćemo mi kao ljudi evoluirati do te razine da nam zaista neće biti važno je li netko hetero, gay, biseksualan, transrodan ili čak i aseksualan (ima i toga), te da tinejdžeri, kojima je i ovako dovoljno teško zbog svih psihofizičkih promjena kroz koje prolaze neće doživljavati dodatni stres zbog potrebe da se deklariraju. Zamislite taj svijet – u kojem smo svi isti, nebitno koliko smo drugačiji i svijet u kojem se nitko ne boji izraziti tu svoju ‘drugačijost’. I svi prihvaćamo jedni druge, bez potrebe da netko svoje nesigurnosti rješava tako da se psihički ili fizički iživljava na drugima, samo kako bi se ona/on osjećao bolje. Iskreno se nadam da ćemo ga i mi, a ne samo naša djeca ili unuci, doživjeti.
Ali ono što je najviše utjecalo na moje emocije tijekom čitanja ove priče i gledanja serija je ovo – prva ljubav. Sjećate se toga? Prvi skriveni pogledi, ona blesava zatreskanost, lupanje srca, znojenje dlanova, slatko iščekivanje da se vaša simpatija pojavi na hodniku škole – pa čak i kad su vam osjećaji uzvraćeni ona slatka zbunjenost i nesposobnost da shvatite kako se trebate sada ponašati. Prvi dodiri, prvi poljupci, prvo buđenje seksualnosti u smislu otkrivanja onoga što vam se sviđa, a što ne, što volite i što ne volite – sve je to tako savršeno prikazano ovdje. Priča je u potpunosti prilagođena dobi ciljane publike, i u njoj nema apsolutno ništa neprimjerno, likovi se zaista ponašaju u skladu sa svojim godinama, i naglasak je na emocijama koje doživljavaju s iskustvima koja stječu – baš sve mi se strašno svidjelo, odmah na prvu.
Naizgled možda jedna sasvim obična priča – dečko upoznaje dečka, i još je i strip k tomu svemu, ali meni je bila predivna, duboka, nesvakidašnja, jedinstvena i fantastična. Na trenutke me vratila u moje srednjoškolsko doba, natjerala me da se zapitam koliko je mojih tadašnjih vršnjaka živjelo u panici od otkrivanja, ili patilo zbog zbunjenosti jer su tada vremena bila zaista drugačija nego što su danas – a na trenutke me podsjetila da je mladima danas zaista omogućena veća sloboda da budu to što jesu, te da sami otkriju i odaberu što žele biti.
Nisam se osjećala starom dok sam ju čitala, iako sam sigurna da nisam ni blizu ciljane publike koju je autorica imala na umu, no ja ću svejedno ovu knjigu preporučiti svima koji su na bilo koji način u doticaju s tinejdžerima – bilo da ih imaju u svojim kućama, bilo da na neki način rade s njima, jer ova će vas knjiga (ili serija, preporučujem i nju!) navesti da ih gledate sasvim drugim očima, ako do sada niste.
Ljubav je ljubav, u kojem god ona obliku došla. I budimo sretni i zahvalni što imamo ljubav, u kojem god se ona obliku pred nama manifestirala.

 

Izvor: Ovisna o čitanju