RECENZIJA Saša Jakšić, Ovisna o čitanju

Obožavam Jane Austen. Ta moja ljubav traje još od studentskih dana, kada sam nadobudno pohađala tada zvani Pedagoški fakultet, zaljubljena u englesku književnost, pogotovo tog perioda u kojem je Austen živjela i pisala. Čitanje ovog romana vraća me u te dane, kada sam bila među rijetkima koja je čitanje obavezne lektire smatrala povlasticom, a ne tlačenjem, a čitala sam i neobaveznu literaturu, jer sam baš oduvijek nekako najviše voljela baš književnost, više englesku nego američku. Moje nade da ću diplomski rad pisati upravo o Jane Austin zgazila je okrutno moja omiljena profesorica engleske književnosti koja je bila toliko drska da se udala za kolegu Španjolca i odselila se s njim tamo, ostavljajući mene da se bakćem američkom subverzivnom dramom u svom završnom radu, što valjda neću prežaliti dok sam živa, jer sve u meni je sve te godine studiranja izgaralo od želje da istražujem i bavim se baš ovom autoricom i tim periodom u kojem je ona stvarala svoja remek djela.
Mislim, kako joj se ne diviti? Ona piše u vremenu kada je ženin položaj u društvu bio toliko drugačiji nego danas, da si to uopće ne možemo ni zamisliti. Brakovi su se sklapali iz nužde, za produžetkom loze, zbog financijske sigurnosti, zbog bijega iz roditeljske kuće, i na kraju – jer se to od svih očekivalo; bilo je nezamislivo ostati neudana/neoženjen, pogotovo kada dođeš u određene godine. I eto te nadobudne spisateljice, koja piše o romansama. Romantici. Romantičnom poimanju ljubavi, osjećajima i to vrlo dubokim, istovremeno kritizirajuće društvo u kojem živi, ali dajući i nadu da su sretni završetci ipak mogući. U okviru vremena u kojem piše, uspijeva na sebi svojstven način kreirati uvjerljivu romantičnu ljubavnu priču, a mene to oduševljava svaki put kada ju čitam, pa tako je bilo i s ovom knjigom koja me baš vratila u prošlost, ali na dobar način.
Njena glavna junakinja Anne je kao djevojka bila zaljubljena u Wentwortha, ali obitelj ju je uvjerila da on nije najprikladniji izbor za nju. Ostavši bez majke, bila je pod utjecajem egoističnog, umišljenog, prepotentnog i oholog oca, i majčine prijateljice, koja im je bila i susjeda. Mlada i neiskusna, prekida s Wentworthom, a sedam godina kasnije ona je i dalje neudana, bez udvarača, živi dosadnim i jednoličnim životom, kada u njega ponovo ulazi on, i ona shvaća da se njeni osjećaji prema njemu neće nikada promijeniti – voljela ga je kao djevojka, voli ga i kao odrasla žena. No Wentworth sada više nije neiskusni mladić, već proslavljeni i uvaženi kapetan, muškarac kakvog bi svaka žena poželjela za supruga, a da stvar bude gora, on se prema Anne ponaša hladno i suzdržano, za što ga ona uopće ne može kriviti, koliko god ju to boljelo. No malo po malo postaje jasno da ipak nije ravnodušan na nju i slijedi ono poznato slatko iščekivanje koje će od njih dvoje prvi odati svoje osjećaje, i predivna nada da će na kraju ipak završiti zajedno, jer ni jedan drugi kraj neće biti prihvatljiv.
Moram na kraju reći još i ovo – postoji ekranizacija ovog romana, koja se meni sviđa. Inače ne volim kada knjiga bude prenesena na film, jer jako, jako, jako rijetko se dogodi da se pogodi srž priče, da se likovi autentično pokažu, da se dočara mašta autora/autorice, a često dolazi i do većih odstupanja od originala. Meni se film svidio, i nije me sramota priznati čak i više od same knjige u ovom slučaju, pa ću stoga u ovom osvrtu preporučiti oboje. Knjigu ipak malo više, jer knjige su uvijek bile i bit će moja prva ljubav!

 

Izvor: Ovisna o čitanju