RECENZIJA Sandra Bašić, Knjige u svom filmu
Ako još niste upoznali dva mala slatka bića s ukupno osam nogu, koji se odazivaju na ime Dona i Mrš, puno toga propuštate. Dakle, svakako to učinite, bilo da potražite prvu knjigu iz serijala jednostavnog naziva “Šapice” ili krenite s ovom knjižicom. Štete neće biti, ni u kom slučaju.
A ako ste, poput nas, odradili domaću zadaću i pročitali oba dijela, onda znate da su Dona i Mrš postali najbolji prijatelji i da sada žive zajedno. Mrš je sada dobio i novo ime – “Švrćo” (ajme veselja, tako se zvao moj prvi ljubimac, gardelin iliti književno češljugar). Ali, kako kaže autor, nastavimo ga zvati Mrš jer bi on sigurno tako htio.
/f.eu1.jwwb.nl%2Fpublic%2Fr%2Fi%2Fq%2Ftemp-vngfhaiqjylawvgowvvm%2Fafxea9%2F1ammm-170.jpg)
Mrš je i dalje biće koje vidi sreću u malim stvarima: sjeni stabla, procvjetaloj trešnji, pahulji snijega… Zahvalan je za svaki trenutak pažnje i ljubav koju mu pružaju njegovi “čovjeci”. I nikad, ali nikad ga nemojte nazvati malim jer on je TAMAN.
“Primijetio je da ljudi ponekad zaborave pokazati koliko su zahvalni što imaju jedni druge. Nekad jednostavno previše žure i lijepi trenuci prolete kraj njih. A pravi pas će iskoristiti svaku priliku da repom po zraku ispiše ‘hvala’.”
A Dona, naša fensi pudla, je kao i obično na dijeti te svako jutro koristi da se dobro protegne, naprijed pa natrag; to znate ako vježbate jogu. No, Dona se s tim neće složiti:
“Da mi nisi više nikad spomenuo jogu, oni su ukrali moje poze za buđenje i još ih nazvali: PAS PREMA GORE I PAS PREMA DOLJE, a nitko me nije pitao za autorska prava. Mogli su ih bar nazvati Dona prema gore i Dona prema dolje.”
Nemojte misliti da je Dona samo fina cura koja pazi na svoj izgled i prehranu, uz svakodnevne jutarnje vježbe. Zna ona jako dobro pokazati zube i uvesti reda, pogotovo ako se radi o njenom najboljem prijatelju.
Priča će se zahuktati kad netko u parku baci kričavo zelenu lopticu, a zna se što psi rade kad se to dogodi, i to baš svaki put. Sve do trenutka dok loptica ne doskoči do Vuka, jednog plavog i jednog crnog oka.
Ovdje ćemo stati jer nešto morate otkriti i sami. A to je da ništa nije onako kako izgleda, samo tomu moramo dati priliku i vjerovati. Uz već ranije naučene vrijednosti poput prijateljstva i tolerancije, klinci će naučiti ponešto i o dobroti.
“Dobrota je nešto o čemu treba pričati kad si jako mlad. Poslije riječi nisu potrebne. Kad pričaš o nečemu, samo ponavljaš ono što već znaš.”
/f.eu1.jwwb.nl%2Fpublic%2Fr%2Fi%2Fq%2Ftemp-vngfhaiqjylawvgowvvm%2F41hon8%2F2ammm-113.jpg)
Već znate da su moje prave godine daleko od onih zbog kojih su ove priče napisane, ali uvijek sam zahvalna ovakvim autorima koji probude ono dijete u meni, koje uvijek jedva čeka da se to ponovo dogodi.
/f.eu1.jwwb.nl%2Fpublic%2Fr%2Fi%2Fq%2Ftemp-vngfhaiqjylawvgowvvm%2Fcl3pdl%2F3amm.jpg)
Za Slavka Sobina, psi su velika zabava i ljubav, a naravno i inspiracija. Likovi iz “Šapica” stvoreni su prema njegovim ljubimcima – Dona je bila njegov prvi pas, a dvije čivave Buba i Mara nose imena njegovih sadašnjih četveronožnih ljubavi. I s obzirom na to, sasvim je opravdano očekivati još puno nastavaka. Ne smijemo zaboraviti spomenuti odlične ilustracije koje i dalje potpisuje Patricio Alejandro Aguero Marino.
O autoru smo puno više pisali u prethodnom osvrtu pa vas nećemo sada zamarati s time. Samo ćemo na kraju reći da jedva čekamo nastavak. Pssst, autor mi je obećao da će se tu naći i neke mačje šapice.
A znate li kako sada izgledaju moje jutarnje vježbe joge? Uglavnom, ne mogu skinuti onaj blentavi osmijeh s lica dok izvodim “Donu prema gore” i “Donu prema dolje”.
“Na kraju krajeva, ne možeš se baš svima svidjeti. Nisi krafna.”
Ocjena: 10/10
Izvor: Knjige u svom filmu