RECENZIJA Renata Grčić, Čitateljica

Što spašavamo iz požara meni je bila onaj tip knjige koji kada uzmete u ruke ne ispuštate do posljednje stranice. Prepuna pozitive i nade, a kad je pročitate kao da ste dobili jedan veliki, najudobniji i najmekaniji zagrljaj. Samim time teško se rastati od nje. Iako me naslov asocirao na nešto sasvim drugo i na jednu rečenicu iz filma kojeg apsolutno obožavam, Leap Year s Amy Adams, nema nikakve poveznice, ali volim kad me nešto podsjeti na nešto drugo, pa je naravno i gledanje filma bilo neminovno kad sam se već sjetila ❤

Oboje iako različiti od mene zaslužuju sve zvjezdice, zato što kad izazovu takve emocije onda znam da su ono pravo.

Priča je naizgled lagana, Cassie je vatrogaskinja i to jedna od najboljih, za što treba primiti i nagradu. U trenutku uručivanja nagrade sve se mijenja jer uručitelj je osoba iz njezine prošlosti i Cassie nije spremna na to. Sekunda je dovoljna da sve krene nizbrdo i dan poslije suočena je izborom, otkaz ili premještaj. Pošto je primila poziv za pomoć od otuđene majke Cassie spaja korisno s korisnim, nipošto ugodno s korisnim i bira premještaj u novi grad.

Tamo se suočava sa svime što je novo za nju. Majkom koju nije vidjela deset godina i s kojom nema ništa zajedničko, novim radnim mjestom, novim kolegama koji su pa blago rečeno, prilično zadrti u vezi žena u njihovom poslu. No Cassie borbena kakva je svima će im dokazati suprotno, a čak će i odnos s majkom doživjeti promjene. Ionako je samo jedna godina u pitanju, to može podnijeti bez problema.

Kao i uvijek život ima drugačije planove 😉

Katherine Center ima ogroman talent, njezino pisanje je predivno i uspijeva čitatelju riječima oslikati i prenijeti sve emocije. U sasvim običnoj životnoj priči koja može djelovati kao chick-lit sakrila je pravu životnu dramu s pokojim elementom komedije, zapravo život sam sa svim njegovim usponima i padovima. Vješto je u priču ukomponirala mnoge osjetljive teme, ali ne banalizirajući ih, pa je tako kroz lik Cassie čiju priču je ispričala u prvom licu, provela čitatelja kroz teme poput zloupotrebe droge, spontanih pobačaja, napuštanja, zlostavljanja, teških bolesti i prerane smrti, ali najviše ovo je priča o oprostu i taj dio ću si nesebično posuditi iz knjige. Treba oprostiti zbog sebe, ne zbog osobe kojoj opraštaš. Predivna misao vodilja ❤

Izvor: Čitateljica