Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber
Sve do kapitulacije Italije te dolaska njemačkih vojnika Sofia de Corsi živjela je u malom srednjovjekovnom selu u Toskani. Njezin je suprug radio diplomatske poslove i živio u Rimu te im je ta razdvojenost, posebice u ratno vrijeme, sve teže padala. U dane neizvjesnosti, u Sofijin je život ušla Maxine te se zajedničkim snagama upuštaju u borbu protiv nacista. Jesu li te dvije žene dovoljno snažne da sve zajedno prebrode? I još važnije, hoće li uspjeti sačuvati svoje voljene?
Na prvi pogled vrlo romantične korice u svojoj unutrašnjosti kriju jednu zaista kompleksnu priču.
Ovaj roman sam čitala duže nego uobičajeno – trebalo mi je vremena da se uhodam u same zaraćene strane, kapetane, generale, brigadire..izvorne nazive talijanskih ulica (što jako “lajkam”) i brojne druge stvari. Zato sam i rekla – Toskanska grofica zahtijeva punu koncentraciju i nisam ju mogla jednostavno čitati prije spavanja.
No, jednom kada sam pohvatala sve likove, knjigu više nisam mogla ispustiti iz ruku.
Uz odličan prijevod Vide Milek, posebno me oduševio autoričin stil pisanja. Ovo je prvi, ali zasigurno ne i posljednji njezin roman koji sam čitala.
Radnja je smještena u Italiji, kroz 64 poglavlja prolazimo kroz različite dijelove Italije – od Firence do Rima. Mnoštvo je opisa akcija, napada, obrane.. obiteljskih prijepora, pa usudila bih se reći i obiteljskih drama, nepovjerenja prema do jučer najbližim prijateljima. Opisi su vrlo živopisni, a posebice oni ratnih strahota, iako su zaista kompaktno uklopljeni opisi samog krajolika i gotovo da sam osjetila Sofijinu čežnju za predratnim vremenom dok se prisjećala minulih dana.
“Čizme su im upadale u snijeg dok su se uz škripu vraćali kući držeći se za ruke zbog ravnoteže, ali i više od toga, zbog ljubavi, nade, budućnosti.”
Glad, neimaština, čekanje u redu za vodu u Rimu.. Moram priznati da me već mjesecima niti jedna knjiga nije ovako emotivno razgalila. Ali; ono što me posebno dotaklo je ljubav. Roman je zaista nabijen emocijama, što prijateljskim, što obiteljskim i partnerski odnosi samo dodatno razgaljuju dušu, posebice kada protagonisti shvate da njihovo zauvijek više ne postoji.
“Olakšanje. Ushićenje. Oslobođenje. Druga prilika. Sve to, ali najviše od svega, zahvalnost što su oboje živi.”
U fokusu su radnje dvije snažne žene – Sofia i Maxine, ali i njihove obitelji. Iako na prvu nepovjerljiva, Sofia pušta Maxine u svoj dom, u svoj život što za posljedicu ima neraskidivo prijateljstvo. Iako je Sofia na prvu djelovala malo “hladna” od početka sam ju simpatizirala mrvicu više od Maxine. Također, druge žene poput sluškinje Carle i Anne pokazuju kako rat nadvlada sve razlike, imovinske, staležne i brojne druge.
Iako je rat donio puno gubitaka u živote sviju, nekome je donio nešto dobro, nekome nešto manje dobro. Iskreno ću reći da niti sam očekivala niti priželjkivala ovakav kraj, ali upravo je on bio zadužan da me knjiga rasturi do kraja.
“Ovo bogomdano čudo bilo je puno snažnije od svakog straha i mržnje. Bili su to nada i život u jednome i uživala je u tome.”
Ne mogu vam obećati slatku predbožićnu ljubavnu priču. Ne mogu vam obećati niti obilje humora. Ali vam mogu obećati nešto što u ovu recenziju ne stane. Nešto što morate sami pročitati i doživjeti. Ali, od mene imate zaista ogromnu preporuku!
Izvor: Pax_liber