Recenzija Mirna Habjanović, Pax_liber

Mlada se Tess teško nosi sa gubitkom voljenom supruga. Po mislima joj se stalno roje uspomene na dane od postavljanja njegove dijagnoze pa sve do dana kada je njegov život stao. Njegovo prisustvo ona osjeća kraj sebe, a to se ne mijenja čak ni njezinim odlaskom u Villu delle Colombe. Skrbnica imanja Beatrice po dolasku joj počinje otkrivati tajne koje krije to imanje, a Tess shvaća kako je od iznimne važnosti otkriti ih kako bi Villu zaštitila od nasljednika Ville Marca koji je stare vrtove odlučio srušiti i prenamijeniti. Tako na putovanju kroz sjećanja stare Beatrice saznajemo o djeci i izbjeglicama koji su se u njoj skrivali za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i njezinoj bolnoj prošlosti.

Unatoč činjenici da nisam čitala prethodne romane Fione Valpy (a željela sam, posebice Priču iz Casablance), iznimno sam se obradovala kad mi je na adresu stigao Labirint čempresa.

Oduvijek su me privlačili romani smješteni u razdoblje Drugog svjetskog rata, a posebice ako bi bili isprepleteni obiteljskim ili tajnama nekog imanja. Također, oduvijek sam voljela romane u kojima se isprepliću prošlost i sadašnjost. I Labirint mi je dao sve to, usudila bih se reći čak i više.

Ovo nije samo jedan u nizu romana gdje se dogodi ljubav između vojnika i žene koja ga čeka, ovo je ponajprije roman o ženskoj hrabrosti, požrtvovnosti te upravo njime Valpy na vrlo lijep način pokazuje ulogu žena u društvu i njihovu snagu. Čak dapače, ne pokazuje ih samo u ratnim uvjetima gdje žene skrbe za djecu i slično, već i za žrtvu prema bolesnom partneru koju je vrlo spretno prikazala u obliku Tessinih sjećanja i razgovora koje je ona u mislima vodila s pokojnim suprugom.
Dvije priče, dvije sudbine, toliko različite, a u konačnici toliko povezane iznjedrile su Beatrice i Tess u zadatku spašavanja imanja baš kako su to činile Beatrice i Francesca, prva vlasnica imanja, u vrijeme njemačkih napada na Italiju.

Ne želim vam otkrivati detalje radnje i opise pojedinih scena, no vjerujte mi na riječ kako su me živopisni opisi mjesta, ljudi i vremena vodili ratom zahvaćenom Italijom kao i suvremenom Italijom.

Fluentan prijevod, duljina poglavlja taman po mome ukusu i majstorski izvedeni prijelazi iz prošlosti u sadašnjost učinili su ovo jednim od meni osobno najdražih romana u izdanju Mozaika, koje ću osobno uvijek preporučiti svakome (barem onima koji imaju ukus sličan mome ;))

 

Izvor: Pax_liber