RECENZIJA Milena Lovrić, Veličanstvena knjiga

Već par mjeseci ova knjiga mi stoji na polici i strpljivo čeka svoj red. Moram priznati da sam pročitala par osvrta u kojima nije bilo nekog pretjeranog oduševljenja ovom knjigom, što je velikim dijelom utjecalo na odluku da ju nekako ostavim po strani. Možda je to do knjige, stila pisanja, možda do trenutka, tko će više znati. Ne volimo svi sve, i to je sasvim ok. Iako sam planirala početi s drugom knjigom, ova mi je sasvim nenadano uletjela u raspored. I sve više vjerujem da postoje određeni trenutci za određene knjige.

Svi već znate da volim čitati knjige o Visočju, knjige u kojima su djeve razborite, a hrabri ratnici se nimalo ne libe pokazati svoje osjećaje. Za ovu knjigu trebao mi je samo jedan dan. Iako ima skoro 400 stranica, ja se nisam mogla zaustaviti sa čitanjem. Čitala sam do kasno u noć, ali progutala sam ju na brzinu. Gutajući stranice, gutala sam i more suza. Mene je ova knjiga toliko dirnula, da sam nevjerojatnih 90% stranica čitala sa suzama u očima, što zbog tuge i suosjećanja, što zbog radosti…

U srcu je osjećala nešto golemo. Željela je osjećati oduševljenje, no naprotiv, osjećala je turoban očaj.

Poprilično me potresao život Alane le Latimer. Nezakonita je kćer velikog Alexandera Comyna, koji nikada nije mario za nju. U svojih dvadeset godina jedan jedini put, kao mala djevojčica, imala je priliku razgovarati s njim. Čitav život je patila za njim, za obitelji, za malo roditeljske ljubavi. Dok je on živio sa svojom drugom obitelji i bio savršen otac dvjema kćerima, Alana je neizmjerno patila za njim.

S obzirom da je njena majka umrla pri porodu, za nju se brinula baka Eleanor, koja čak i nije bila njena biološka baka. Ali voljela ju je više od ikoga, pazila je na nju kao na malo blago i štitila ju od svega i od svih. Toliko sam bila zahvalna na Eleanor, na njenoj dobroti i požrtvovnosti prema Alani. Toliko mi je ta bakica grijala srce i ulijevala nadu da još ima dobrih ljudi koji ne misle samo na to kako se obogatiti, kojima nije bitno je li netko nezakonito dijete ili ne, kojima je bitna samo ljudskost.

– Moraš mu ostaviti malo vremena da shvati tko si ti doista… Divna žena s moći koja je u jednom trenutku dar, a u drugom prokletstvo.

S druge strane, Alana je htjela brak, kao i svaka druga djevojka. No, od nje su momci bježali glavom bez obzira. Alana je imala vizije, predviđala je budućnost. Iako to nije radila svojevoljno jer su vizije dolazile same od sebe, svi su je smatrali vješticom. A njen otac i njegov zlobni brat samo su je iskorištavali u doba rata protiv Roberta Brucea. Stric ju je zatočio i pretukao kad mu nije dala viziju koju je htio čuti. Toliko strahota je proživljavala, da mi se srce stiskalo umjesto nje. Toliko sam sposobna bila proživjeti njenu bol kao da ju ja sama proživljavam.

Iain ju je uhvatio, obujmio i napola dovukao do teških ulaznih vrata majura. Odgurnuo ih je i otvorio, poguravši je kroz njih, a potom ušao za njom. Osjećala se kao da proživljava noćnu moru. Kao da ide ususret svojoj sudbini, svojoj smrti… Noge su joj se pokretale, iako je željela da stanu. Kako joj je Iain to mogao učiniti?

Zbog toga mi je bilo jako drago kada je upoznala Iaina od Islaya, hrabrog ratnika koji nije znao ništa o njoj, koji je gledao na nju kao na običnu ženu, prelijepu ženu koja mu je obuzela i srce i razum. Ona je u njemu pronašla sve što je uvijek htjela, za čim je žudjela, ali jako dobro je znala da je Iain neprijatelj njenog oca. Kako dijeliti postelju sa osobom koja je ujedno i neprijatelj i najdraža osoba? Kako priznati istinu ako time riskira da razbije taj nestvaran san o sretnom životu? Kako pristati na mrvice, ako želi sve sada i odmah?

Nešto između njih se mijenjalo. Gotovo kao da su bili prijatelji, na rubu da postanu ljubavnici. Ako poželi spavati s njom, treba li pristati? Bio je neprijatelj. Bilo je dovoljno samo pogledati preko njegova ramena u Roberta Brucea da bi to znala. A ona je toliko toga tajila od njega. Nije znao da je Buchanova nećakinja kao ni to da je vještica. Misli su joj bile uskomešane, zbunjivala ju je proturječna zabrinutost i neobična žudnja. Iain, Bruce, njezin identitet, njezine vizije, Iainov poljubac…

Brenda Joyce me hipnotizirala ovom knjigom. Odvući pogled od stranica bilo je gotovo pa nemoguće. Iako sam skoro cijelu knjigu proplakala, jako mi se svidjela. Dotakla me je na poseban način, suosjećala sam s Alanom, radovala se s njom, plakala s njom, iščekivala s njom… Toliko osjećaja u ovoj knjizi ima, toliko je pitko napisana da nije problem zamisliti cijeli film u glavi. Ja sam se s lakoćom prebacila u zamišljeni film i suživila s Alaninim likom. Sviđa mi se knjiga, jako mi se sviđa. Moju preporuku imate!

 

Izvor: Veličanstvena knjiga