RECENZIJA Martina Mihić, Čitanje sa stilom

Nicola je u posjetu baki koja umire. Posljednje što govori Nicoli je da se na dnu vrta nalaze bebe i da se o njima treba brinuti. Nakon što joj baka umre, Nicola odluči to istražiti i stvari brzo počnu izmicati van njezine kontrole.

Kad Nicola zaključi da bi na dnu vrta mogle biti pokopane bebe, suoči se s majkom zbog toga. Majka joj kaže da su to samo brbljanja umiruće žene. Ali onda, Nicolina najmlađa kći Maisie, pronalazi malu kost u blizini vilinskih ukrasa u dnu vrta. To otvara Pandorinu kutiju jer se Nicola protivi majčinim željama i u sve uključuje policiju.

Ovo je knjiga koja se lako čita. Rečenice nisu dugačke, nema podužih opisa, a dijalozi su sasvim realni. Glavna priča je o Nicoli. Nakon svakog poglavlja o njoj slijedi poglavlje ispisano kurzivom. Ponekad je riječ o Betty (baki); ljubavna pisma između nje i Williama iz 1944. Bila je tu i priča o neimenovanoj ženi koja je starijeg muškarca upoznala kao tinejdžerka. Nisu ih smjeli vidjeti zajedno, pa su se tajno sastajali jednom tjedno. Ova su poglavlja kratka, jeziva i stoga vrlo uzbudljiva. Mislim da je radnja dobro promišljena.

Uživala sam u ovoj knjizi o tri generacije žena iz iste obitelji,  Betty, Irene i Nicoli; njihove živote su narušavale tajne, krivnja i gađenje prema njima samima.

Svidjela mi se Nicola koja je bila vrlo hrabra i odlučna udovoljiti bakinim željama. Međutim, smatram da je bila vrlo nelojalna prema svojoj majci koja nije željela da ona kontaktira policiju. Ponekad sam mislila da je Nicola nepromišljena, pogotovo kad je vjerovala pogrešnoj osobi.

Odličan triler i definitivno ga preporučujem ljudima koji žele drugačiju vrstu trilera. Ovdje naglasak nije na policijskoj istrazi, već na otkrivanju vlastitog identiteta i identiteta preminule bake. Odlično napisano!

 

Izvor: Čitanje sa stilom