RECENZIJA Marija Taraš, Tarashowa
Jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatski književnika, Pavao Pavličić objavio je “Glas naroda”, treću knjige iz serije njegovih ‘pohvala’, u kojoj nakon “Pohvale starosti” i “Pohvale tijelu”, donosi Pohvalu pučkoj pjesmi. Kako sam autor navodi, ova knjiga je njegov pokušaj da vrati stari dug. Naime, kako vrijeme i život prolazi uviđa kako pučka pjesma, nekada veoma popularna glazba polako odlazi u zaborav bez da joj se odala počast ili u ovom slučaju „pohvala“ koju je, zbog načina na koji je utjecala na naše živote ili uspomene, zaslužila. Izbor pjesama nije uvjetovan popularnošću, mjestom ili vremenom nastanka, čak niti sadržajem ili strukturom. Radi se o pjesmama koje su pohranjene u autorovom sjećanju u ulozi slušatelja te ih on na taj način i interpretira, vrlo opušteno, iskreno i zanimljivo.
Od 44 pjesme, donekle sam bila upoznata s njih 20. Neke sam čula unutar obitelji, no većinu sam upoznala kroz pučke fešte i manifestacije raznih kulturno umjetničkih društava koje ljeti gostuju u mom kraju. I mada sve one ostavljaju dojam da postoji „priča iza priče“, moram priznati da u trenucima kada su praćene melodijom i eventualnim plesom, vrlo malo razmišljam o okolnostima, motivima i temama koje poput vjernog čuvara vremena prenosi s generacije na generaciju. Međutim emocije koje bi izazvale duboko su ukorijenjene u mom sjećanju. Zbog toga mi je izuzetno drago što mi se „Glas naroda“ ne planski ubacio na popis čitanja. Osim najzastupljenije ljubavne tematike, pjesme govore o zavičaju, domovini i nekadašnjem načinu života. Pavličić tako na jedan lijep i melodičan način analizira tematiku, okolnosti nastanka pjesama i što su one i datom trenutku predstavljale zna slušatelja. Neke od njih u sebi kriju duboko poetsko značenje, a druge su pak veselice koje pjevaju o jednostavnim , na oko možda i nevažnim temama koje ipak našim životima i nekim trenucima daju posebnu draž i boje. „Škripi đeram, tko je na bunaru“, Lepe ti je Zagorje zelene“, „Ustani, bane“, „Zdravo, djevo“, „Svet’ Ivane“ i „Ju te san se zajubija“ samo se dio popularnih pjesama koje kroz ovu knjigu poprimaju jednu novu, dublju i zanimljiviju dimenziju dajući nam potrebno znanje da bi ih očuvali i prenijeli na sljedeće naraštaje.
„A moja je ambicija u ovoj knjizi da pokažem kako su mnoge od njih vrijedne da se sačuvaju. Da su vrijedne ne samo zato što kriju u sebi neslućene dubine i poetske potencijale, ne samo zato što su često složenije od mnogih umjetničkih pjesama, nego ponajviše zato što su nam i danas kadre pobuditi emocije i podariti poneki trenutak lirskog ispunjenja. Ukratko, ako je potrebno da kažem što sam htio ovom knjigom, reći ću ovako: htio sam potaknuti čitatelja da, nakon što pročita moj tekst o nekoj pjesmi, ode na internet pa tu pjesmu posluša. Siguran sam da će ona u njemu pomaknuti neke žice, kao što je pomakla i u meni dok sam o njoj pisao.“
Knjiga „Glas naroda“ dojmila me se i na jednoj osobnoj razini. Naime, dok sam je čitala ulogu naratora u mojoj glavi preuzeo je jedan od velikih uzora u mom životu – moj srednjoškolski profesor hrvatskoj jezika, gospodin Martin Vuković. Taj je čovjek je s toliko žara prenosio svoje znanje i ljubav prema pisanoj riječi, naročito prema hrvatskom jeziku kao najvećoj baštini i vrijednosti koju jedan narod može imati. Važnost očuvanja našeg identiteta kroz usmenu i pismenu predaju leži u tome što time odajemo počast svojim precima i tradiciji, stvarajući temelj na kojem će svaka će buduća generacija stvoriti i dodati nešto svoje. Na taj način svi sudjelujemo u stvaranju globalnog mozaika kulturološke različitosti i ljepote.
Izvor: Tarashowa