RECENZIJA Maja Žunić, Život knjigoholičarke

Iako nisam ljubitelj self-help literature, mislim da je ovo prva knjiga takve vrste koju recenziram na svom blogu, imala sam potrebu napisati nešto o njoj. Moram priznati da me privukao naslov knjige “Možda da porazgovaraš s nekim”. I sama sam osoba koja svoja unutarnja previranja većinom proživaljava u sebi i rijetko govorim o njima. Nekako imam osjećaj da ću tako lakše podnijeti ukoliko ne kažem nekome drugome. No to često zapravo i nije dobro. Svi mi smo što se kaže “od krvi i mesa” te trebamo to prihvatiti. Autorica Lori Gottlieb je psihoterapeutkinja koja pomaže svojim pacijentima u Los Angelesu ali u jednom trenutku i njoj samoj zatreba pomoć. I tako se nađe s druge strane stola, one gdje sjedi pacijent. Neću vam prepričavati ovu knjigu nego ću vam kroz nekoliko citata iz knjige pokušati dočarati ono što je autorica zapravo htjela reći, a to je: ne ustručavajte se tražiti pomoć. To ponekad može napraviti značajnu razliku.

Dok sam se usavršavala, supervizorica mi je jednom rekla: “U svakome postoji nešto što nam se može svidjeti. Nemoguće je dubinski upoznati ljude, a da ti se oni ne počnu sviđati.”

ulomak iz knjige, str. 15.

Kao psihoterapeutkinja znam mnogo o boli, o načinima na koje je bol povezana s gubitkom. Ali također znam nešto manje poznato: da promjena i bol putuju zajedno. Nema promjene bez gubitka i zato ljudi tako često kažu da žele promjenu, ali sve ostaje isto.

ulomak iz knjige, str. 16.

Moram priznati da je citat iznad u većini slučajeva istinit. Bilo je mnogo situacija u životu u kojima sam morala “srezati” neke odnose, pomiriti se sama sa sobom da bih mogla krenuti dalje. Život je satkan od različitih situacija u kojima ne reagiramo svaki put isto. Ponekad kada bi smo trebali otići, i dalje uporno ostajemo očekujući promjenu, a ona ne dolazi.

Kladim se da upravo, bez razmišljanja, možete navesti pet doista teških ljudi – nekog koga ustrajno izbjegavate, neke druge koje bi ste rado izbjegavali da ne dijelite prezime s njima. Ali ponekad – češće nego što to mislimo – ti smo teški ljudi mi.

ulomak iz knjige, str. 19.

Sve promjene počinju mijenjanjem samog sebe. To je možda i najteže u životu. Promijeniti sebe i način na koji gledamo svijet. Ponekad smo izvor poteškoća za koje mislimo da su drugi krivi, mi sami krivi. Ne kažem da nam se svi ljudi koji nas okružuju moraju svidjeti niti možemo biti stalno pozitivni. Nego jednostavno možda primijećivati manje nepotrebne sitnice i tako rasteretiti sebe.

Autorica na mudar i pomalo humorističan način govori o problemima s kojima se susreće svaki čovjek. U ovom djelu govori o odnosu pacijenta i psihoterapeuta te povlači međusobne paralele. Uočava kako su u nekim segmentima ta dva pojma potpuno ista. Knjigu je napisala na temelju stvarnih ljudi i događaja te je samim time ova knjiga puno dublja jer zadire u nečije intimne trenutke, tako da je samim time ovo ujedno i jedno istraživanje.

 

Izvor: Život knjigoholičarke

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.
x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.