RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka

”Napet i zanimljiv triler u kojemu do kraja ne znate tko je ubojica, ali ni žrtva. Ova knjiga čita se u jednome dahu!”

Otok, mjesto vjenčanja Willa, televizijske zvijezde u usponu, i Jules, urednice i izdavačice časopisa, postat će ubrzo mjesto ubojstva. Jules želi savršeno vjenčanje, daleko od očiju javnosti, intimno sa samo najbližim prijateljima i obitelji. Ipak, njihovo vjenčanje bit će sve samo ne savršeno i po ”špagi” kako mladenka želi. Netko je ubijen, a nitko ne zna tko je ubojica! Tko je krivac, tko je žrtva?! To ne saznajemo do samoga kraja, a priču nam priča, ne jedna, ne dvije, već pet osoba – mladenka Jules, organizatorica vjenčanja Aoife, djeveruša Olivia, pratnja Hannah i kum Johnno.

”Izvana se tada začuje novi zvuk. Moglo bi ga se gotovo zamijeniti za vjetar, no jača i glasnoćom i intenzitetom dok nije sasvim jasno što je posrijedi. Uzvanici se ukočiše. Zure jedni u druge. Odjednom se ponovno boje. Boje se više nego kad je bilo nestalo svjetla. Svi znaju što čuju. Vrisak užasa.”

Moram priznati kako me autorica osvojila već na početku priče, uvukla u zavrzlamu ubojstva i tajne iz prošlosti koje ova skupina ljudi krije. Nisam prestajala čitati i očajno sam htjela znati tko je žrtva, tko je ubijen te tko je ubojica. Na sve sam sumnjala, svi su mi bili čudni, u svakom trenutku mislila sam da je netko drugi ili ubojica ili žrtva, a onda me sam rasplet priče i kraj iznenadio. Nisam toliko ostala šokirana žrtvom, već ubojicom – doista nisam očekivala tu osobu kao glavnog krivca. Autorica romana uspjela je napisati roman koji do kraja knjige ne otkriva mnogo, a ipak želite još i zato neprestano čitate dok ne dođete do kraja koji vas, malo je reći, iznenadi.

”Gledam kroz prozor prem brodicama koje prilaze: sve su bliže. Kao da sa sobom na otok donose nešto loše. Ali to je glupost. Jer nešto je loše već tu, nije li? Ja sam tu. Ja sam to nešto loše. Učinila sam nešto loše.”

Iako mi je ovo prva knjiga autorice Lucy Foley, nije zadnja, jer sam čula dobre riječi i za Lovačku družinu, koju planiram pročitati u neko skoro vrijeme. Volim tu neizvjesnost kada ne znate tko je žrtva, svi su vam sumnjivi, nitko nije tako nevin kao što se prikazuje, a autorica se igra s čitateljima od početka do kraja knjige. Ne smeta mi ni pričanje priče iz više perspektiva, naprotiv, daje mi uvid u sve likove i njihove misli i osjećaje i priča je zbog toga puno bolja i zanimljivija nego što bi bila da je autorica pisala samo u trećem licu. Baš zbog načina pričanja priče, Lucy Foley je prepoznatljiva, ima svoj stil i ne odustaje od njega, bar kako sam čula od onih koji su čitali obje njene knjige.

Ako vam je Lovačka družina bila super, Popis uzvanika neće vas razočarati, a ako je, kao i meni, ovo prva njena knjiga s kojom se susrećete, svidjet će vam se sigurno, posebno ljubiteljima trilera. Stoga, knjigu u ruke i otkrijte tko je pozvan na vjenčanje, tko je žrtva i tko je glavni krivac za ubojstvo!

Do sljedeće recenzije,

pozdrav od vaše Knjigoljupke! 🙂

 

Izvor: Knjigoljupka

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.