RECENZIJA Maja Posejpal Gelemanović, Knjigoljupka

Jedanaestogodišnji dječak Evan jednoga dana nestaje bez traga i njegovi roditelji, Matt i Claire, proživljavaju najgoru noćnu moru svakoga roditelja. Policija traga za dječakom, ali neuspješno. S vremenom, policija nema mogućnosti ni izdataka da svakodnevno radi na slučaju i nikako ne mogu pronaći niti jedan trag koji bi ih doveo do dječaka. Ipak, dječak jednoga dana slučajno pronađu ljudi na benzinskoj crpki i Evan se vraća kući živ, ali prestrašen i nijem. Evan ne govori, Evan ne želi biti blizu ljudi, zatvara se u sobu i njegovi roditelji shvaćaju kako njihov život više nikada neće biti isti.

Nakon nekoga vremena, nestaje još jedan dječak, na sličan način kao i Evan te inspektorica Naylor pokušava sve kako bi ga vratila njegovim roditeljima nazad, uz pomoć Evana. Međutim, Evanove traume od otmice su toliko jake i inspektorica nailazi na zid koji je teško probiti. Hoće li uspjeti naći dječaka i hoće li Evan uspjeti pomoći policiji u pronalasku dječaka na vama je da saznate.

Bojim se da život prolazi pored njega. Već je ionako toliko toga propustio: naravno, školu, ali i prijateljstva. Sve ono što smo priželjkivali za njega sad je propalo. Kako će to ikad nadoknaditi? Katkad mislim da mu je život zauvijek upropašten. Je li osuđen na to da zauvijek ostane u tmini u kojoj je sada? Hoće li ikada izaći? I što ako ne izađe?”

U ovom kratkom sadržaju nedostaju djed i baka, Mattovi roditelji, koji postaju vrlo bitna karika u oporavku Evana i povratak u život. Odnos koji djed i unuk imaju najdraži mi je dio priče. Djed brine o Evanu i trudi se svim silama vratiti ga u normalu koliko god to može za vrijeme Evanova boravka na njihovoj farmi.

Knjiga je ostavila pozitivan dojam na mene, jer priča nije tipična priča na koje smo navikli i koje često čitamo, a pritom mislim na pronalazak djeteta na kraju knjige. Ovdje sve zavrzlame započinju djetetovim slučajnim pronalaskom i ništa više nije isto u obitelji nakon što se dječak Evan vrati kući živ. Posljedice koje je otmica ostavila na njega utječu na sve bližnje oko njega i nova dinamika u obitelji promijenit će smjer njihova života. Tragično je kako jedan događaj u životu razori sve ono što gradiš godinama i teško je čitati o osjećajima majke nakon što se Evan vratio kući. To me na trenutke lomilo, jer ono što ona duboko u sebi osjeća iskreno je i realno i stvarno je autorica uspjela taknuti u meni ono što nisam mislila da će moći ovom pričom. Ovo nije priča samo o otmici i nestanku jednoga djeteta i njegovom pronalasku, već je ovo priča koja progovara o odnosima djeteta i roditelja i onome još važnijem u svemu ovome – odnosu unutar cijele obitelji nakon vraćanja djeteta kući.

”Evan nije zatvoren i mračnoj sobi, ne uzima raznorazne lijekove, niti je ovisan o računalnim igrama, a takvo bi ponašanje danas mnogi nazvali normalnim. Izvlači najbolje iz očajne sudbine koji mu je život namijenio i mislim da bismo se svi mogli ugledati u njega.”

Jedina stvar koja mi se nije svidjela kod priče je rasplet priče. Nedostajalo mi je objašnjavanje razloga otmice i kako je zapravo izgledalo vrijeme koje je dječak proveo otet. Nije se moralo ulaziti baš u neke detalje, grozne scene, ali definitivno je nedostajalo malo više pojašnjenja. Sve u svemu, knjiga mi se svidjela, bila je taman tip knjige kakve volim čitati, a radnjom se malo izdvojila od ostalih, što me posebno razveselilo.

Ako još niste, preporučam vam ovu nešto drugačiju priču o otmici djeteta, pročitajte ju, mislim da će vam se na kraju svidjeti. Kraj knjige bio je baš poseban i dobio je na snazi nakon svega što je dječak proživio.

 

Izvor: Knjigoljupka