RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Jedno sasvim obično zimsko jutro u Somersetu potresla je slaba eksplozija u školskom kompleksu. Neki su ju pripisivali igranju klinaca sa petardama, a neki ju naprosto nisu ni čuli. No šesnaestogodišnji Rafi, izbjeglica iz Sirije, jako dobro poznaje zvuk eksplozivne naprave. Ne odustaje i odlazi kod ravnatelja da bi proglasili uzbunu i lockdown škole.
Isprva je voditelj škole za mlađe zabrinut i skeptičan jer mladi Rafi boluje od PTSP-a. Ali slijedeći niz događaja koji se dešavaju primoraju ga na žurnu reakciju. Policajac poslan u ophodnju je napadnut vatrenim oružjem.
Rafi žuri pronaći svojeg malog brata Basija jer zna da se boji, jer i sam osjeća strah i usamljenost usprkos tome što ga okružuje stotinjak djece.
“Ljubav je najmoćnija stvar koja postoji, jedino što je zaista važno.”
Nedugo nakon dizanja uzbune iza ravnatelja Matthewa Marra pojavi se zamaskirana osoba. Ne treba dugo da shvati da je ravnatelj prva meta napada. Napadač ga ustrijeli, a djeca ga povlače u knjižnicu gdje ga pokušavaju spasiti.
Osoba pod maskom nastavlja šetnju hodnicima škole dok djeca panično nazivaju svoje roditelje. Samo ima jedan problem veći od napadača, a to su dvojica njih. Ili više? Što se zaista skriva iza fantomki i šifri koje koriste napadači?
Ta tri kobna sata u velikoj liberalnoj školi u ruralnom području Somerseta promijenila su sve. Sve ono slično što su ta djeca vidjela na filmovima i vijestima sada se događa baš njima. Njihova preispitivanja i hrabrost izlazi na vidjelo. Borba se više vodi u njima nego u hodnicima škole. Shvaćaju da je netko od njih zastranio, i u tolikoj depresiji da je pao pod utjecaj pogrešne osobe- psihopata koji ne preza pred bilo čime.
“Kad pomislim o vremenu- svom tom osvrtanju, kad pomislim o danas i dobima koja će se od sada nastaviti.”
Ovo je jedna odlična napeta knjiga, realistično i slikovito pisana. Čak toliko realistično da mi je bilo kao da sam gledala neku izvrsnu seriju na Netflixu. Prepričavala sam ju ukućanima. A i guglala da vidim više sličnih stvarnih događaja.
Još davno sam čitala knjigu Hej Nostradamuse! od Couplanda koja je inspirirana događajima u srednjoj školi Columbine i baš me se dojmila. Iz istog razloga bila sam silno zainteresirana za tu temu kada sam uzimala Tri sata.
Isto tako ta dijagonala sa radnjom Shakespeareova Macbetha, kao i činjenica da učenici škole pripremaju istu predstavu, nevjerojatno je dobro iscrtana.
“Ne zanima je ni zločinački um, zanimaju je ljudi koji rade devet sati na dan i onda volontiraju navečer, ozbiljnost s kojom se djeca igraju, neumorno čuđenje i domišljatost tinejdžera. Ali mora razumjeti um kriminalaca, njihovu okrutnost, sebičnost, podlost, kako bi inače mogla pomoći ljudima koji je zanimaju, koji joj nešto znače.”
Zanimljivo je to što nikada ne znamo što se skriva iza drugih. Njihove tajne, misli i osjećaje često zanemarujemo. Odnosimo se nehajno prema ljudima oko sebe i ignoriramo ih bez razmišljanja. Šteta zbog takvog odnosa je ogromna. Neke osobe su previše labilne i samo jedna sitnica treba koja će biti okidač i slomiti njihov razum.
Isto tako postoje skupine koje baš takve osobe iskorištavaju za svoje ciljeve koji su destruktivni i mrziteljski. Rasistički. Nasilni.
“… život baš i nije precizan, niti vrijeme.”
Vrlo interesantna knjiga koja tjera na razmišljanje, likovi su realistični, a sviđa mi se to što je autorica uspjela i izbjeglice uklopiti u knjigu, dapače, velika je uloga baš tog dječaka sa dušom starca, njegovog malog brata koji, u najnevinijoj pojavi poput snijega, vidi opasnost i vraćaju mu se slike razaranja od kojeg su pobjegli.
Jako dobra, realistična, emotivna i izuzetna knjiga. Preporuka!
Izvor: Bookworm Maja