RECENZIJA Maja Cerjan, Bookworm Maja
Nepoznati provalnik, maska, lateks rukavice i tresak vratima- pojmovi koji su uzdrmali Lo i njezinu svakodnevnicu. Sve se promijenilo u trenutku kada je shvatila da je zarobljena u vlastitom stanu. Noćni košmari, buđenje u vrisku, strah od sklapanja očiju i prekomjerno konzumiranje alkohola polagano uništavaju mladu novinarku.
Nakon stresnog susreta sa svojim dečkom i naprasnog napuštanja, odlazi na poslovno krstarenje na luksuzni brod Aurora koji ih treba prevesti do Skandinavije gdje će gledati pojavu aurora borealis.
Upoznajući zanimljive i moćne persone, Lo se trudi sakriti vlastitu tjeskobu. Najbolje joj to ide opijajući se.
Jedne večeri iz vlastite luksuzne kabine, nakon još jednog pijanstva, začuje vrisak iz susjedne kabine, te pad nečega u vodu. Kao da je tijelo palo. U panici trči do balkona i vidi bijelu ruku u mahnitom moru, tamnu pojavu na susjednoj terasi i krvavu mrlju na ogradi terase. Lo započinje još jedna noćna mora u kojoj joj nitko ne vjeruje jer osoba iz susjedne kabine nikada navodno nije bila na brodu. Štoviše, susjedna kabina je prazna od početka putovanja.
Što je stvarno? A što je halucinacija izazvana alkoholom i strahom?
Kako dugo će izdržati ionako tanki živci mlade Lo?
“Valovi su bili tamni i sjajni na mjesečini, nadimali su se poput leđa kitova, pa se ponovno spuštali, a ja sam ležala osjećajući i nadimanje i spuštanje.”
Ruth Ware ima poseban stil pisanja po kojem je poznata. Njezine knjige nisu ispunjene krvavim detaljima, već se više baziraju na psihi likova i njihovim nastojanjima da se izbore sa vlastitim demonima.
Likovi su kompleksni i potiču na razmišljanje, poigravaju se se razumom čitatelja i tjeraju ga na kalkulacije o tome što je java, a što halucinacija.
Radnja je usporena, tipična za Ruth. Stvara atmosferu u kojoj kao da vam leđima prolaze žmarci strave i užasa. Samo čekate da vidite tko će slijedeći iskočiti sa stranica knjige.
Potpuno razumijem opasku na koricama da podsjeća na Ubojstvo u Orijent-Ekspresu Agathe Christie- jer podsjeća. Samom razradom i radnjom ima nešto Agathinog.
“Nisam znala je li taj vrisak u mojoj glavi, ali sam se nekako, uz golemi napor, uspjela odmaknuti od vrata i posrćući krenuti prema verandi. Staklena vrata su kliznula i otvorila se, a ja sam izašla u hladnu rujansku noć, šokantnu na mojoj koži, koja danima nije osjetila svjež zrak.”
Zanimljivo štivo, no nije za svakoga. Ja volim autoricu, ali shvaćam da njezine knjige mogu izazvati zamor u čitatelju i izgubiti njegovu pažnju zbog silnih opisivanja i polaganog razvoja radnje, kao i činjenice da nije klasičan krimić, već potpuno baziran na psihologiji.
Ocjena 4/5.
Izvor: Bookworm Maja