RECENZIJA Magdalena Ondrušek, Throne of Bookaholic

Čak i najdublje zakopane tajne znaju pronaći svoj put na površinu.

U prvom poglavlju upoznajemo Nicolu koju čeka jedan od najtužnijih i najtežih trenutaka u životu, iako je već neko vrijeme bila svjesna da se bliži kraj. Naime, njena baka bila je stara i bolesna, odbijala je ići u bolnicu ili hospicij, a također je odbijala i lijekove koji bi joj ublažili bolove. Iz dana u dan bila je sve slabija, nemoćnija. Nicola je znala da je samo pitanje vremena kada će ju voljena baka zauvijek napustiti. Trenutak prije svoje smrti, baka Betty šapne joj da se u dnu dvorišta nalaze dječica.

Nicolina majka tvrdi da je riječ o besmislenome trabunjanju umiruće žene te kako je vjerojatno mislila na kipove vila na dnu dvorišta. No, nakon što Nicolina kći pronađe kost igrajući se u Bettynu vrtu, postane jasno kako ipak nije riječ o vilama. Njena baka je vrlo dobro znala što govori, jer je to istina. U dnu dvorišta zaista su bila djeca. Užasnuta, Nicola se odluči obratiti majci, tražeći od nje neko objašnjenje, uvjerena kako je njena majka znala za zakopanu djecu, ipak s bakom dugo godina nije bila u dobrim odnosima, a kuću je zaobilazila u širokom luku. Sigurno je postojao razlog za to. No, njena majka joj jasno da do znanja kako je bolje da ništa ne govori policiji, da zakopa kosti natrag gdje ih je našla i zauvijek šuti o tom.

Nicoli je nezamislivo da ostatak života provede čuvajući takvu tajnu. Nezamislivo joj je da prekrši zakon i da ne poštuje bakinu posljednju volju. Stoga se odluči obratiti policiji. No, ono od čega je najviše strahovala bila je pomisao da bi njena majka lako mogla imati pravo i da će se njena odluka pokazati kolosalnom pogreškom. Što ako policija otkrije nešto toliko užasno da se njena obitelji nikada neće uspjeti oporaviti od toga?

Britanska književnica i novinarka Linda Green proslavila se romanom Igra skrivača koji je oduševio i hrvatsku čitalačku publiku. Njezina nova uspješnica Posljednje što mi je rekla drugi je njezin naslov na hrvatskom jeziku u prijevodu Marina Popovića.

Mreža tajni koju je autorica u romanu isplela je toliko zamršena i slojevita da jednostavno nećete moći predvidjeti cijeli tijek radnje. Posljednje što mi je rekla roman je čija radnja kreće polako, sporiji tempo se lagano počinje mijenjati od sredine romana, a potom slijede povremeni nagli, neočekivani obrati koji vas vrlo lako mogu uhvatiti nespremne te izbaciti iz tračnica.

U romanu se isprepliću radnje s čak tri vremenska razdoblja. Imamo sadašnjost u kojoj je glavni pripovjedač Nicola koja svim silama pokušava otkriti istinu, ne znajući kakve sve zlokobne i mračne tajne iz prošlosti skriva bakin vrt. Zatim imamo vraćanje u prošlost. Ne znamo točno u koju godinu, niti znamo tko je pripovjedač. Jedino što nam je poznato je kako se radi o ženskoj osobi koja malo po malo prepričava grozote koje niti jedna žena ne bi smjela doživjeti. Na kraju imamo pisma čiji je primatelj Nicolina baka Betty. Tko je pošiljatelj, doznajte sami. U konačnici se sve tri vremenske linije spajaju u jednu te razotkrivaju nezamislivu, okrutnu istinu.

Svi mi imamo tajne. Postoje manje, ali i one veće, bitnije tajne koje, ako ih kažemo, mijenjaju tijek života – naš ili nečiji tuđi. Je li ispravno pustiti da te tajne ugledaju svjetlo dana, ili je bolje zakopati ih negdje duboko, u potkrovlje duše – odluka je isključivo na nama. Posljednje što mi je rekla će vam pokazati kako je sve što ste mislili o likovima samo obična laž. A istina raspliće ovaj misterij na vješt i neočekivan način.

Izvor: Throne of Bookaholic