RECENZIJA Lea Klarić, Mame Kvarnera

David Walliams jedan je od najdražih mi autora dječjih romana i slikovnica. Veselim se svakoj njegovoj novoj knjizi i uživam u čitanju kao malo dijete. Njegov specifičan stil pisanja, s mnoštvom uzvika, onomatopeja, izmišljenih riječi i maštovitih doskočica lako je prepoznatljiv i u njegova djela unosi poseban doživljaj.

Geronimo je slikovnica koje će unijeti malo polarnog osvježenja u, još uvijek, tople ljetne dane. Slikovnica je to za sve male i velike sanjare koji žele ostvariti svoj cilj i uporni su u svom naumu.
Geronimo je mali pingvin koji je, kao i svi drugi pingvini u njegovom jatu, zamislio da želi letjeti, iako mu je rečeno da pingvini ne lete. Uvjeravali su ga da je svaki napor uzaludan, ali Geronimo nije odustajao. Na sve se načine pokušavao vinuti u nebeske visine i dotaknuti oblake kao i sve druge ptice.

Nažalost, svaki je njegov pokušaj završio na isti način – zvukovima poput TRES, PLJAS, BUM… Drugim riječima, svaki pokušaj letenja završio je padom na tlo.
Vidjevši upornost svoga sina, Geronimov je otac pomoć odlučio potražiti kod kraljevskog pingvina i ubrzo su se svi ostali pingvini uključili u ostvarivanje Geronimova sna.

Sviđa mi se što Walliams u Geronimu nije učinio da mali pingvin zaista poleti već je pružio mogućnost da mu se snovi ostvare na jedan malo drugačiji način, jednako dobar, a u svemu je imao bezrezervnu potporu bližnjih. Geronimo je slikovnica koja pokazuje svima da ne treba odustajati od svojih snova, koliko god nerealno ili čak i nemoguće izgledalo. Ipak, ponekad svoje želje trebamo samo mrvicu prilagoditi svojim mogućnostima, a ako uz to još imamo potporu onih koji su oko nas, sreća ne može izostati.

 

Izvor: Mame Kvarnera