RECENZIJA Lea Klarić, Mame Kvarnera

„Može te začarati na načine da zaboraviš sve što ti je važno, obitelj i prijatelje. Moraš znati stati na vrijeme, a jednini  je način taj da je isključiš. Za to ti je potrebna čarobna riječ. Dobro je upamti, trebat će ti!

(…)

Čarobna riječ glasi STVARNOST…“

????

Djevojčica čije ime ne znamo, a i nije bitno za ovu priču, živjela je kao svaka druga djevojčica. Igrala se s prijateljima, odlazila u školu, imala četiri mace koje je mazila i pazila. Bila je sretna, vesela i zadovoljna. No, jednog dana na tavanu susretne neobično biće – tavansku vilu. Čarobna joj vila ponudi nešto drugačije, nešto novo što će joj unijeti promjene od uobičajene svakodnevice. Ponudi joj čarobnu ploču u kojoj može vidjeti daleke krajeve, razgovarati s ljudima na drugom kraju svijeta i doživjeti stvari koje u stvarnom svijetu ne bi mogla.

 
Vila ju je upozorila da unatoč prednostima čarobne svjetleće ploče, postoji „kvaka“. Ne smije  dopustiti da ju ono što vidi u ploči previše opčini i zanese.

????

Koliko god se u doslovnom značenju ova priča činila nestvarnom, bajkovitom i čarobnom, sagledamo li preneseno značenje, naći ćemo se pred temom koja nije ni upola bajkovita i lijepa, a još manje nestvarna. Upravo suprotno, itekako je stvarno, prisutna i sve češće među djecom. Ime djevojčice nije bitno jer ona ne predstavlja jednu osobu, već svako dijete koje se izgubilo u maštarenju, izgubilo pojam o stvarnosti ulazeći u virtualni svijet i ostajući u njemu predugo.

Bajkovita priča govori o stvarnom, opipljivom problemu s kojim se sve češće susrećemo i suočavamo. Ideja slikovnice je ukazati djeci na opasnosti pretjeranog ‘boravka’ u svijetu koji se skriva iza ekrana. Slikovito im opisuje kako se virtualni svijet možda čini ljepšim, zabavnijim i prepunim avantura, on nikada neće moći zamijeniti stvarnost.

 

Izvor: Mame Kvarnera