RECENZIJA Knjiški moljac
Ova nas knjiga potiče da negativna životna iskustva ne shvaćamo kao probleme, nego kao priliku za rast. A sad, u ovim vremenima, potrebnija nam je nego ikad.Pred vama je knjiga nade za sretnije dane…
O knjizi
Tijekom našega života naučeni smo na određene događaje reagirati na neki određeni način pa postajemo ljutiti ili veseli, uzbuđeni ili razočarani. Ali, ponekad se naš svijet sruši, nemamo više čvrstog oslonca i osjećamo se potpuno izgubljeni…
To je posebno sad, možda više nego ikad, vidljivo iz situacije u kojoj smo se svi kolektivno našli.Ova knjiga je kao stvorena za ova teška vremena. Melem za ranu, hrana za dušu, motivacija, inspiracija i vjetar u jedra da mirnije plovimo kroz nemirne vode u kojima smo se našli. Budistička ideologija kojom obiluje cijela knjiga, prepuna je nekog zen smiraja, neke topline koja nas grije, tješi i fokusira na sadašnji trenutak.
Autorica nas potiče da sva takva iskustva ne shvaćamo kao probleme, prepreke ili kraj puta, nego kao izvanrednu sreću. Tek kad ostanemo bez čvrstog tla pod nogama, možemo otvoriti svoje srce i um te shvatiti tko smo uistinu i smisao svojega života.
Mislim da smo sad u pravoj prilici da testiramo sebe, jer većina nas je osta bez čvrstog tla pod nogama.
Obično se smatra da bol i patnju moramo uljepšati, zagladiti ili otupjeti kojekakvim tabletama kako bismo s njima izašli na kraj. Ali, tako si samo odvlačimo pozornost i propuštamo priliku za sreću – dok hrabrost da živimo u sadašnjem trenutku može donijeti jasnu percepciju, pa čak i iscjeljenje i duhovnu promjenu…
Ova knjiga je jedna od onih knjiga za kojima posežemo kad nam se sve sruši u životu… Ali isto tako, ona može pomoći i u svakodnevici užurbanog života da nam ukaže na sitnice koje ne primjećujemo, trenutke koji su pravo bogatstvo, a pored kojih protrčavamo kao muhe bez glave.Iako knjiga nema ni 200 stranica, u njoj ćete naći obilje mudrosti i praktičnih savjeta.Najbolji dio mi je bio kad autorica objašnjava kako je iskrenost bez suosjećanja, humora i dobrote jednostavno zla i ništa više. Dobro zapamtite ovo za sljedeći put kad vam netko uputi otrovni komentar i kaže: “ja sam samo brutalno iskren”… Današnji ljudi, nažalost, ponašaju se kao da su cijepljeni od suosjećanja i empatije i zaista je teško naći nekog tko je i iskren i dobroćudan.
O autorici
Američka budistička redovnica Pema Chödrön među najistaknutijim je svjetskim učenicama Chögyama Trungpea, slavnoga učitelja meditacije. Odlična je i svjetski poznata poznavateljica tibetskog budizma i tehnika meditacije. Objavila je mnoga djela, kao što su Mjesta koja vas plaše (The Places that Scare You), The Wisdom of No Escape i Start Where You Are, koja su već postala klasici duhovne literature. Ljepota i jednostavnost njezina učenja učinile su od nje jednu od najomiljenijih i najistaknutijih duhovnih autora suvremenog doba, među budistima, ali i među mnogim drugim čitateljima diljem svijeta.Pema je stalna predavačica u budističkom samostanu Gampo, na otoku Cape Bretonu u Novoj Škotskoj, prvome zapadnjačkom tibetanskom samostanu u Sjevernoj Americi.
Citati
“Sad mi je svaki trenutak neopisivo dragocjen. Svi ljudi su mi neopisivo dragocjeni.”
“Naši se demoni pojavljuju pod svakojakim krinkama: kao osjećaj srama, ljubomore, napuštenosti, bijesa. Oni su sve ono što u nama budi toliko snažan osjećaj neugode da smo u neprestanom bijegu. Naš je bijeg pritom teatralan: ispucavamo se izgovarajući koješta, s treskom za sobom zatvaramo vrata, nasrćemo na drugu osobu ili je pokušavamo pogoditi lončanicom, a činimo sve to samo kako se ne bi suočili s onim što proživljavamo u srcu. Ili, pak, guramo svoje osjećaje pod tepih kako bismo otupjeli bol. Moguće je cijeli život provesti u bijegu pred čudocištima vlastita uma.”
“Jesi li vidjela jutrošnji izlazak sunca”, s osmijehom me upitala. “Nisam, Rinpoche”, odgovorila sam. “Bila sam toliko zaposlena da se nisam stigla posvetiti suncu.” Nasmijala se. “Prezaposlena kako bi živjela.”
“Iako je smrt jedino u životu na što doista možemo računati, također je nešto s čime se ne možemo lako poistovjetiti.”
“Prvo nam se sviđa užitak pa se vežemo za njega. No zato nam bol uopće nije draga. Zatim nam se sviđa hvala pa se i za nju vežemo, ali pritom pokušavamo izbjeći kritiku i osudu. Treće nam se sviđa slava i za nju se vežemo dok nam se poniženje ne sviđa pa ga izbjegavamo po svaku cijenu…”
“Druga sastavnica samoće jest zadovoljstvo. Kad ništa ne posjedujemo, nemamo što izgubiti. Štoviše, možemo izgubiti samo osjećaj da je mnogo toga uvijek na kocki, osjećaj ukorijenjen u strahu – u strahu od samoće, od promjena, u strahu od bilo čega što se ne može razriješiti, u strahu od nepostojanja.”
“Darivanje materijalnih dobara može pomoći drugima. Ako im je potrebna hrana, a mi je možemo dati, zašto je ne bismo dali? Ako su im potrebni utočište, knjige ili lijekovi, a mi ih možemo dati, zašto ih ne bismo darovali? Pobrinimo se za sve koji oskudijevaju koliko god možemo i umijemo! Međutim, prava preobrazba događa se kad se odričemo vlastite privrženosti i poklanjamo što smatramo da možemo pokloniti. “
“Kad bismo istinski spoznali koliko se svi unesrećujemo neprestanim izbjegavanjem boli i traženjem užitka – kako nas to udaljava od naše istinske ljubavi i mudrosti…”
“Strah je univerzalno iskustvo, dobro poznato čak i najsitnijim kukcima. Poželimo li dotaknuti nježnu, rastvorenu morsku vlasulju dok gacamo plimnim bazenima, uočit ćemo da će se odmah zatvoriti. To je posve prirodna reakcija kojoj smo svi skloni. Dakle, uopće nije grozno doživjeti strah pri suočavanju s nepoznatim. Strah je dio života, nešto što nam je svima zajedničko i što pokazujemo suočavajući se s mogučnošću samoće, smrti ili gubitka oslonca. Strah je naša prirodna reakcija na približavanje istini.Odlučimo li ostati na mjestu i ne pobjeći, doživjet ćemo vrlo živopisno iskustvo. Kad nema izlaza, situacija se mnogo jasnije percipira.Kad se zateknemo u neizvjesnoj situaciji, kad nam ništa više ne polazi za rukom, zateći ćemo se na pragu spoznaje da smo vrlo ranjivi i osjetljivi…Život je takav. Nitko od nas zapravo ništa ne zna. Nešto smatramo lošim, nešto drugo dobrim. Ali u osnovici ništa ne znamo.Kad sve krene po zlu, a mi se zateknemo na rubu spoznaje, iskušenje je ostati na mjestu i ne konkretizirati.Prihvaćanje nesigurnosti, ovladavanje vještinom opuštanja usred kaosa, učenje kako ne paničariti – istinski je duhovni put. Ovladavanje vještinom zauzdavanja sebe na nježan i suosjećajan način, put je pravog ratnika.Dovoljno je svaki dan prisjetiti se agresivnosti koja vlada u svijetu. Svatko negdje napada neprijatelja, što samo izaziva beskonačnu eskalaciju patnje.”
Zašto se u trenutku kad nam se zatrese tlo pod nogama ne bismo upitali: “Hoću li sudjelovati u miru ili ću poći u rat?”
“Ako agresivno zastupamo svoja stajališta, koliko god bio opravdan naš cilj, pridonosimo povećanju agresivnosti u svijetu, a s njom i povećanju patnje. Samo je neagresivnost pravi put prema miru.”
“Čak i kad predano radimo na smanjenju patnje u svijetu, moći ćemo biti korisni samo ako ostanemo bistre glave, otvorena srca i uma.”
“Kad bismo znali da ćemo večeras oslijepiti, čeznjutivo bismo i dobro pogledali svaku vlat trave, svaku formaciju oblaka, svaku mrvicu prašine, svaku dugu, svaku kap kiše – apsolutno sve.”
“Život je kratak. Čak i da poživimo do sto i osme, nećemo se nauživati svih njegovih čari.”
“Prema budističkim učenjima, odgovor ćemo pronaći prihvatimo li sve što nam se događa. Sve ima svoju bazu, put i ostvarenje, upravo kako sve ima svoj početak, sredinu i kraj.”
“Jean-Paul Sartre je izjavio da se u plinsku komoru može ući na dva načina: ili kao slobodna ili kao neslobodna osoba. U svakom trenutku života nudi nam se izbor.”
Preporuka svima u ovim teškim vremenima koja su nas zadesila. Knjiga zaista pruža utjehu i novu perspektivu sagledavanja svake nevolje.
Izvor: Knjiški moljac