RECENZIJA Knjiški moljac
Kada žena konačno shvati da je nemoguće udovoljiti svijetu, postaje slobodna naučiti udovoljiti sebi. 
NEUKROĆENA je izuzetna knjiga koja će zasigurno dirnuti srca čitatelja. Predstavlja istovremeno intimni memoar i snažan poziv na buđenje, emotivan i silovit, odvažan i nježan. Autorica Glennon Doyle u ovoj knjizi progovara o važnosti prihvaćanja svoje istinske prirode, odbacivanju društvenih normi i otkrivanju vlastite svrhe.
Knjiga započinje opisom njenog života prije otkrića svoje istinske prirode, kada je živjela “sigurnim” životom u skladu s društvenim očekivanjima. No, nakon brojnih životnih iskušenja, poput razvoda i borbe s ovisnošću, Glennon je odlučila preuzeti kontrolu nad svojim životom i krenuti u potragu za svojim istinskim ja. Kroz svoju priču, autorica nas uči da se ne bojimo svojih osjećaja i želja, da slušamo svoje srce i da slijedimo svoju intuiciju, bez obzira na to koliko se to može činiti zastrašujuće.
Ovo je također i priča o majčinstvu, o važnosti da majke ne zanemaruju svoje potrebe i strasti u životu, već da ih slijede i time daju primjer svojoj djeci kako živjeti punim plućima. Autorica nam pokazuje da odgovorna majka nije ona koja se žrtvuje za svoju djecu, već ona koja ih uči kako biti sretni i ispunjeni u životu.
Glennon Doyle piše s toliko iskrenosti i autentičnosti, da se njeni riječi čine kao da su nam upućene osobno. Njena priča o hrabrosti i samospoznaji je nevjerojatno inspirativna, a njen poziv na buđenje je iznimno snažan. Priča nam priču o sebi, ali ujedno nam priča o svima nama ženama, zatočenima u kavezima predrasuda, očekivanja i tuđih mišljenja…
Ovo je priča o jednoj ljudskoj gepardici koja je svoje rešetke potrgala i sama sebe oslobodila.
O gepardici zatočenoj radi ljudske zabave
Kao veganku i aktivisticu za prava životinja, bio ovaj dio metaforička priča ili ne, svakako me je jako potresla. Nema mi gore nego gledati životinje kako nevine trunu po zoološkim vrtovima ili još gore, cirkusima…
„Nešto u mom životu nije kako treba. Nemirna sam i frustrirana. Imam osjećaj da bi sve trebalo biti ljepše od ovoga. Zamišljam prostrane savane bez ograda. Želim trčati… Želim spavati pod tamnoplavim tihim nebom prepunim zvijezda.“ – Zatim opet pogleda svoj kavez, taj jedini dom koji je ikad znala. Pogledala bi nasmiješene čuvare, publiku koja se dosađuje i svoju najbolju prijateljicu labradoricu kako dahće, skakuće i moli. Uzdahnula bi i rekla: – Trebala bih biti sretna. Ovdje imam sasvim dobar život. Ludo je čeznuti za nečim što uopće ne postoji.
Ja bih joj rekla:
-Tabitha. Ti nisi luda.
Ti si vražja gepardica.“
Ovaj dio o polarnim medvjedima me poprilično pogodio, jer ja sam u svakom segmentu poput male Tish. I kao i ona, zbog toga sam često na meti osuda svoje okoline.
“Sada su to polarni medvjedi. Ali nikog nije briga. A uskoro, to ćemo biti mi.”
“Ne,nisi ti luda jer si nesretna zbog polarnih medvjeda, ludi smo mi ostali jer nismo nesretni zbog toga.”
“U većini kultura, ljude poput Tish rano prepoznaju, razlikuju se od drugih i postaju šamani, vračevi, pjesnici i svećenici. Smatraju ih ekscentričnima, ali ključnima za zdravlje zajednice, jer mogu čuti stvari koje drugi ne čuju, vidjeti stvari koje drugi ne vide i osjećati stvari koje drugi ne osjećaju. Zajednica ovisi o osjetljivosti nekolicine, jer su oni koji osjećaju muke svijeta isti oni koju će najvjerojatnije pomoći da one i zacijele.”
“Naše je društvo toliko ovisno o brzini i moći da ljudi poput Tish i mene, nisy pogodnu. Mi usporavamo svijet. Jednostavnije je nazvati nas oštećenima nego prihvatiti da ispravno reagiramo na oštećen svijet.”
Glennon naglašava kako je u ovom sebičnom i hladnom svijetu hrabrost osjećati, a ne odbijati osjećati, ne obraćati pozornost ili uopće ne suosjećati.
“Suprotno od osjetljivosti nije hrabrost. Suprotno od osjetljivosti je neosjetljivost, a za to se ne dobiva značka.”
Iz nekih priča doznajemo kako se autorica borila u dječjoj dobi s bulimijom, a u kasnijoj dobi s alkoholizmom i ovisnosti o drogama… Zatim je u 25. godini zatrudnjela i rastrijeznila se… Kako je rekla, trijeznost je bila razdoblje u kojem se počela prisjećati svoje divlje prirode.
“Bila sam divlja sve dok me nisu pripitomili stidom.”
“Trijeznost je bila moje mukotrpno uskrsnuće. Bio je to moj povratak iskonskom. Bilo je to jedno dugo prisjećanje. Bila je to spoznaja da je ona vrela električna grmljavina koju sam osjećala kako tutnji u meni pokušavala privući moju pažnju.”
Znam da se mnogima ova knjiga može činiti kao jedna u moru “wannabe” gurua/lajfkouča i inih njima sličnih i da im je sigurno takve litarature preko glave… Ali ova knjiga nije baš takava kako na prvi pogled izgleda. Unutar nje se nalazi puno više od samoljublja novopečenih “prosvjetljenih” solitelja pameti… U njoj nam autorica preko svojih priča daje svoj ogoljeli život na dlanu… Skida sve maske… Svu šminku… I pokazuje nam svoju nesavršenu čovječnost… A upravo zato što nam pokazuje sve svoje mane i nesavršenosti, tim potezom otkriva nam slobodu.
“I tako sam je napokon oslobodila. Oslobodila sam svoju predivnu, neposlušnu, istinsku, divlju sebe.”
Ova knjiga će vas potaknuti da se zapitate o svom životu i svojim željama, te da krenete u potragu za svojom istinskom svrhom.
NEUKROĆENA je knjiga koju ćete čitati s osmijehom na licu i suzama u očima, a koja će vas nadahnuti da živite život u skladu sa svojim istinskim ja.
“Možda je umiranje zapravo vraćanje iz ovih malih spremnika tamo gdje pripadamo.”
Preporuka svim ženama… Ili kako bi autorica rekla:
“Za svaku ženu koja sebe uskrsava. Za sve djevojke koje nikad neće biti pokopane.”
Njima je Glennon posvetila ovu knjigu.
Ima ljudi kojima se knjiga neće svidjeti. Ja nisam pobornik suvremenih solitelja pameti koji pročitaju dvije – tri knjige o duhovnosti i misle da su Buddha glavom i bradom, ali ovo nije takva knjiga. I autorica nije taj tip autora. Moju preporuku imate.
“Zaboravili smo kako nešto znati kad smo naučili kako ugađati. Zato živimo gladni.”
Izvor: Knjiški moljac