RECENZIJA Katarina Tkalčević, Čitateljska putovnica

Fiona Valpy uspješna je britanska spisateljica. Sedam je godina živjela u Francuskoj, kad se ondje 2007. godine preselila iz Ujedinjenog Kraljevstva. Ona i njezina obitelj obnovili su staru kuću u vinogradarskom kraju pokraj Bordeauxa. Sva su ta nadahnuća, zajedno s ljubavlju prema tom mjestu, ljudima i njihovoj povijesti, našla put u knjige što ih je napisala. Djela su joj prevedena na više od dvadeset svjetskih jezika, a sada i na hrvatski. Fiona trenutačno živi u Škotskoj, ali redovito, u potrazi za suncem, posjećuje Francusku.

Radnja u ovoj knjizi obuhvaća dvije priče; priču Harriet koja se događa u sadašnjosti i priču o tri mlade švelje u Parizu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Na koji način su one povezane?

Pariz, 1940. nacisti su okupirali grad, a tri mlade švelje Claire, Vivienne i Mireille žive svoje živote kako najbolje znaju. Svaka od njih skriva neku tajnu: Claire je zaveo njemački časnik, Mireille bori se na strani pokreta otpora, a Vivienne je upletena u nešto što nikome ne smije reći.

Dvije generacije poslije, Claireina unuka Harriet dolazi u Pariz u potrazi za svojoj prošlošću nakon što pronalazi sliku ove tri mlade švelje. Sigurna je da mora otkriti svoju povezanost s njima i kreće u istraživanje. Dobije posao i stan u istoj zgradi u kojoj je njezina baka Claire živjela, a cimerica joj bude Simone čija je baka Mireille. Ova slučajna povezanost olakšava joj da sazna tajnu o obiteljskoj povijesti koja je bolnija nego što je zamišljala. Mireille joj redovito šalje pisma sa svojim sjećanjima i pomoću njih Harriet saznaje činjenice koje su joj nedostajale da složi potpunu priču o obiteljskoj prošlosti.

„Sad shvaćam da je jedan od životnih paradoksa upravo to da se, ako ga toliko volimo i strahujemo da ćemo ga izgubiti, može dogoditi da živimo samo napola, previše uplašeni izići i živjeti punim plućima zato što bismo mogli previše izgubiti. Jednako tako mislim da samu sebe štitim kad je riječ o vezama, bojim se voljeti svim srcem jer bih i tu mogla previše izgubiti. Voljela bih imati hrabrost kakvu su imale Claire, Vivi i Mireille. Možda bih onda mogla živjeti – i voljeti – cijelim srcem.“

Moram priznati da mi je priča iz prošlosti bila puno zanimljivija i razrađenija nego priča Harriet iz sadašnjosti. Poglavlja o Harriet nekako su mi bila prekratka da dovoljno detaljno uđem u njezinu priču. Zanimljivo mi je bilo čitati kako su se tri mlade švelje nosile s pritiskom ratnih vremena u kojima su živjele, na koji način su pružale otpor i koliko su bile hrabre i nisu odustajale. Kada su dvije od njih završile u logoru, taj dio mi je bio najteži za čitanje. Znamo kakve su se strahote događale, ali čitati o njima dosta je teško. Iako volim knjige u kojima priča obuhvaća taj vremenski period Drugog svjetskog rata, ovaj dio uvijek je težak iznova čitati. Divim se snazi i srčanosti svih koji su i u logorima nastavljali pružati otpor, koji se nisu nikada predali i koji su do posljednjeg daha vjerovali da će se spasiti. No, ovakve knjige i priče potrebne su, važno je da se što više priča o grozotama koje su se događale kako se one ne bi više nikada ponovile.

„Najprije su spaljivali knjige, sad spaljuju slike, a čuo sam da u onim svojim logorima spaljuju i ljude. Zapamtite ovaj dan, mlada damo. Svjedočite holokaustu čovječanstva. Zapamtite ga i pričajte svojoj djeci i unucima kako nikad ne bi dopustili da se to ponovi.“

Što je sve Harriet doznala o obiteljskoj povijesti i jesu li joj istine koje je saznala pomogle da se nosi sa svojim životom i pitanjima na koje je tražila odgovor, to ću prepustiti vama da sami pročitate.
Ova dirljiva i emotivna priča svakako se nalazi na mom vrhu najboljih pročitanih knjiga ove godine.

„Nakon što je otišao, razmišljam o onome što sam naučila o paradoksu ljubavi: kad je cijena gubitka ljubavi previsok rizik, povlačimo se i štitimo sebe od tog gubitka, iako to znači da si ne dopuštamo voljeti svim srcem. Mislim da smo se tata i ja, nakon majčine smrti, štitili od takvih osjećaja. No možda sada, napokon, možemo odložiti teret patnje i nastaviti dalje, zajedno. Pružati utjehu jedno drugome. Otac i kći koji su ostali.“

 

Izvor: Čitateljska putovnica