RECENZIJA Karmela Devčić, Jutarnji list

Teško je za povjerovati kako je ovo prvi prijevod kultne knjige o planinama na hrvatski

Knjigu ‘Živa planina‘ kod nas izdaje Mozaik knjiga. Lik Nan Sheperd Škoti imaju na novčanici od pet funti

Ovih dana kod nas konačno izlazi “Živa planina” Nan Shepherd, u prijevodu Branislava Oblučara i nakladi Mozaika knjiga.

Ta mala, a velika knjiga autorice čiji lik Škoti danas imaju na novčanici od pet funti do sada nije bila prevođena na hrvatski.

“Živu planinu” Nan Shepherd napisala je za Drugog svjetskog rata, no prvi je put objavljena tek 1977. Novo britansko izdanje izašlo je 2011.; dugo je trebalo da pisanje Nan Shepherd o planinama zaživi kao bitno pismo britanske kulture, dobije status kakav joj danas pripada. Shepherd je napisala tri modernistička romana (“The Quarry Wood”, “The Weatherhouse”, “A Pass in the Grampians”), a potom zbirku pjesama “In the Cairngorms”, koja je objavljena 1934. Svi ti naslovi nastali su u samo četiri godine. A onda je došlo vrijeme autorske šutnje. Ili je takav bio dojam. Jer, Shepherd je, zapravo, pisala, ali je njezina, danas kultna knjiga “Živa planina” čekala objavljivanje više od četiri desetljeća.

“Živa planina” posveta je planinama lanca Cairngorms na sjeveroistoku Škotske, koje neki doživljavaju kao britanski Arktik. Shepherd je rođena koncem 19. stoljeća, a umrla je 1981. Dobar dio života provela je hodajući planinama Cairngormsa, živjela je u selu u podnožju tog planinskog lanca, bila učiteljica engleskog jezika. Puno je putovala, ali se Cairngormsu vraćala. Posljednje mjesece života provela je u bolesničkom krevetu, više nije mogla hodati Cairngormsom. Ipak, umom je bila gore, maštu joj nejako tijelo nije moglo zatočiti.

Da su ti zapisi o planini nastajali za Drugog svjetskog rata i kratko poslije njega, da se iščitati i u tekstu – rat se negdje u pozadini “čuje”, naslućuje i u šumi. Iako je to knjiga o planini.

image

“Živa planina” velika je planinska književnost. Na prvu se čita jednostavno, no vratite li joj se još koji put, unutra je za svako novo čitanje još neki posve novi sloj. Iako opservacijska, ta je knjiga, zapravo, naglašeno dijaloška. Premda pisana prije gotovo osamdeset godina, ono što Shepherd pripovijeda i danas su svježe, aktualne ideje.

Ni Shepherd nije bila imuna na vrhunce. Dok je bila mlađa, i ona je htjela “osvajati”, bilo joj je do toga da se iznova i iznova penje na vrhove.

Što sam više u planini, sigurnija sam da je budalasta zabluda da se treba penjati na vrhove, gledati planinu iz gornjeg rakursa jer se odatle najbolje vidi. Palo mi je to na pamet i prije nekoliko dana dok sam stajala na Gromovači, na Sjevernom Velebitu, otkuda puca, znat će planinari, onaj divan pogled na otoke s jedne strane, a na Veliki i Mali Rajinac te Rožanske i Hajdučke kukove, tu čudnovatu ljepotu Like, s druge strane.

Taj smo vikend stali na tri velebitska vrha, a da nije bilo loše vrijeme, popeli bismo se na barem još toliko.

Skupljajući nadmorsku visinu dok sat na ruci bilježi metre, u jednom sam trenutku, otpenjavajući s Gromovače, stala, okrenula se pogledati Mali i Veliki Rajinac ispred sebe i snažno osjetila da svoje vrijeme na Velebitu više ne želim “tratiti” tako da u danu hodam trideset kilometara pogleda više-manje stalno uprta u put ispred sebe.

Snažna mi je potreba hodati drugačije. Manje vertikalno. Više horizontalno. Gledati sve što je oko mene, bez stalnog cilja i GPS traga.

Shepherd je tim umijećem vladala. I sama je s vremenom učila smisleno, a besciljno hodati planinom, uvući joj se u utrobu, radije negoli stajati na njezinu tjemenu. “Može se pomisliti da je teško doseći visoravan Cairngormsa. No, to uopće nije tako. … nema vrhunca do kojega umjereno snažan hodač ne bi bez napora mogao doći. Snažniji planinar osvojit će nekoliko vrhova. A hodači cirkusanti zabit će stjegove na svih šest vrhova za samo četrnaest sati. To može biti zabavno, ali je jalovo”, zapisuje u “Živoj planini”.

Na Shepherd je bitno utjecala budistička filozofija. Prepostavka je da među ostalim i zato pripovijeda o nutrini, a ne o visini planine.

Gleda kamen i ono što je u njemu, u pukotinama, ispod njega, oko njega. Kako piše autor predgovora “Žive planine”Robert Macfarlane, Shepherd u planini ne traži divljinu, nego “traga za istinskim ‘nutrinama’, za dubokim ‘zakucima'”.

Shepherd ne tvrdi da ona planinu poznaje, i nakon svih desetljeća hodanja Cairngormsom zna da joj takvo znanje neće biti dano niti ga traži, prihvaća ograničenost i nesigurnost (“čovjek nikada potpuno ne upozna planinu, niti sebe u odnosu na nju.”)

Njezin doživljaj planine nije samo emotivno-čuvstven i nije samo intelektualan, ona u njoj uživa tijelom, svim čulima – to je kao kad izujete gojzerice pa po velebitskim dulibama hodate bosi, trčite po travi tvrdači, to je kao dodir s planinom koji osjećate dok se bokovima i vršcima tvrde cipele oslanjate na vertikalne, vodom istesane litice Kamene galerije na Velebitu.

I u doba kad Nan Shepherd piše, čovjek je otuđen od prirode. Autorica ovom knjigom, koja je njezina priča o razmjeni s planinom, suvremenike diskretno poziva da se vrate planini.

U planini voli samoću. Čak i kad je u društvu. “Prisutnost druge osobe ne umanjuje, nego poboljšava tišinu, ako se radi o pravome gorskom suputniku. Savršen suputnik je onaj čiji se identitet povremeno stapa s onime planina, upravo kao i vaš…” Doduše, i u planini je potpuna tišina rijetka. Zatvorite oči prvi put kad ponovo odete u planinu i slušajte. Govori vjetar, govore krošnje drveća, voda, životinje…

Od planine Shepherd ne traži senzaciju ni uzbuđenje, ona traga za dubokim razumijevanjem.

“(…) planina se najpotpunije otkriva kada nemam cilja, kada ne smjeram nikamo posebno, nego sam došla da budem s planinom kao što se posjećuje prijatelja, bez druge namjere osim da se bude s njim.”

“Živa planina” urednički je odabirHane Vunić. “U nas općenito nema puno knjiga o prirodi. Čitala sam dosta takve literature, među njima poznata i manje poznata imena, uključujući i ‘Underland’ Roberta Macfarlanea koji je napisao i predgovor ‘Živoj planini’. Čitajući takvu literaturu, naletjela sam na ‘Živu planinu’. To je knjiga koja je nedavno izronila i u britanskoj kulturi na površinu. Novo izdanje objavljeno je 2001., to je baš ova edicija koju smo mi preveli. Provjeravala sam na sve strane autorska prava, pitala se je li moguće da je ta knjiga baš svima promaknula, da ‘Živa planina’ ne postoji u hrvatskom prijevodu. Potom je bilo veliko pitanje kome to dati u ruke, tko će to dobro prevesti.

Sjetila sam se Branislava Oblučara, koji mi je bio profesor na fakultetu. On je jako entuzijastičan oko knjiga o prirodi, toliko da bi čak na studiju komparative književnosti volio otvoriti kolegij na tu temu”, govori urednica. Vunić ima veliku želju pokrenuti ediciju s knjigama na temu prirode. “Vidjet ćemo kako će publika reagirati na ovu knjigu, jesu li hrvatski čitatelji zainteresirani. U Velikoj Britaniji, primjerice, to je jako popularno. Gotovo svaka izdavačka kuća ima neku biblioteku na tu temu.”

 

Izvor: Jutarnji list

AKCIJA!

Pogledaj ponudu

AKCIJA!

Dnevnik mog djetinjsta

PREKRASNA USPOMENA IZ DJETINJSTVA

30,00 kn

139,90 kn

x

Prijavite se na newsletter i ostvarite 10% popusta na prvu kupnju!

Pročitao/la sam i prihvaćam Opće uvjete poslovanja i Pravila privatnosti

Svojom prijavom dopuštam Mozaiku knjiga d.o.o. da obrađuju moje osobne podatke u svrhu obavještavanja o njihovim ponudama, do mog povlačenja suglasnosti.