RECENZIJA Ines Botica, Librum lego

Prošla godina je bila teška i sigurna sam da su mnogi sretni što su je ostavili za sobom. Dočekavši novu, 2021. godinu, otvorili smo vrata nadi i spremni smo primiti sve darove koje nam donosi. Stoga nije slučajnost što sam za prvi objavljeni osvrt odabrala upravo Svjetla juga Nine George.

Književni ljekarnik, monsieur Perdu, skriven u utrobi Male pariške knjižare, uvijek ima najbolji lijek za sve tegobe: knjigu. Svaka boljka ima svoj literarni lijek, a onaj za najveće patnje krije se u knjizi Svjetla juga, potpisanoj od strane anonimnog pisca Sanaryja. Od trenutka kada su saznali za nju, mnogi su bezuspješno tragali za tim književnim draguljem koji će ih izbaviti iz užasnih, mračnih stanja. No, taj se eliksir radosti skrio u glavi spisateljice Nine George i tvrdoglavo odbijao otkriti nam svoje tajne. Sve dok sama autorica nije odlučila svijetu pokloniti čaroliju.

Ljubav se sramila i, tko zna, možda je to što je slijedilo bilo cijena koju sam morala platiti za sve to.“

Smještena u bajkovite krajolike Provanse, čije samo ime evocira prekrasne horizonte i opijajuće mirise lavande, Svjetla juga donosi priču o ljubavi, pronalasku ljubavi u pisanoj riječi i njezinom oživljavanju u ljudskom životu. Marie-Jeanne obična je djevojčica koja ima neobičan dar: jedina može vidjeti Ljubav. Samo jednim pogledom, ona vidi sva ona srca predodređena jedno za drugo, svu čežnju i želju duboko sakrivenu u dnu srca koje želi voljeti i biti voljeno. No, ponekad ljubav nije dovoljna. Ponekad ju je potrebno malo pogurati. Stoga Marie-Jeanne odlučuje, uz pomoć Francisa Meuriennea, svojeg skrbnika i vlasnika putujuće knjižare, posuti malo čarolije čitanja i spojiti srca stvorena da budu zajedno. Ispričana od strane same ljubavi, u ovoj priči upoznajemo svijet u kojem caruju oni: emocije, osjećaji, doživljaji, stanja ili kako god ih nazivamo. Ljubav, razum, logika, požuda, zadovoljstvo, mudrost, strah, i… smrt. Nadvijen nad kolijevku, prst koji prvi dotakne novi život daje mu znamen koji će ga pratiti cijeloga života, određuje mu temeljnu boju prema kojoj će se zrcaliti ostale nijanse.

Vas, ljude, obilježavam znakom koji ne možete vidjeti očima i povezujem vas. Poslije toga vas ostavljam da tražite jedni druge i da žudite, dajem snagu i nadu, ostavljam vas da činite nešto za drugoga i da budete tu za njega, pripremam mjesto za gluposti i za velikodušnost, za strpljenje i maštu.
Vi ste ti koji činite ljubav vidljivom, u svem što ćete reći i misliti, činiti jedno drugomu; vi živite mene, vi me izdajete.
Ali ja vas za početak pretvaram u one koji traže. U jednome danu, u jednoj noći, usred svojega života postajete oni koji vole. I vi počinjete žudjeti. Samo ne znate za kim.
Ja dolazim i odlazim kad želim, nitko od vas ne može me zaustaviti.
Nitko.
Mislila sam.”

Na prvoj stranici ove knjige trebalo bi markerom jasno i glasno naznačiti uputu da se čitanju pristupi polako, nekoliko stranica na dan. Jer pred nama se nalazi priča u kojoj se uživa, nju se, poput vrhunskog vina, degustira, a zatim ostavlja neko vrijeme neka odleži i otkrije nam svu raskoš koju krije u sebi. U mojem slučaju, šteta je nepovratno učinjena u trenutku kada sam pokušala pročitati ovu knjigu poput ostalih, u jedno poslijepodne, ispružena na kauču uz šalicu kave. Stoga ni ne čudi što mi takvo čitanje nije išlo i što se samo od sebe odužilo na nekoliko dana. Tekst koji nam Nina George donosi toliko je jezgrovit, bogat, zasićen snažnim riječima da je potrebno dati si vremena i procesuirati, oživjeti i proživjeti sve njene emocije kako bi mogli uživati u ovoj literarnoj poslastici. Bogata mudrim mislima, a lišena zapleta i napetosti, Svjetla juga prava je mala riznica citata za dane kada nam je potrebna utjeha, nada i ljubav.

Vaše je srce, kao što vidim, u početku prekrasna, ocakljena, savršena keramička šalica. S godinama se stvore pukotine, krhotine. Srce se slama, jedanput, dvaput, neprestano, i vi činite sve što je u vašoj moći da brižno ponovno slijepite šalicu. Živjeti s ranama, uljepšavati ih nadom i suzama. Kako vam se divim zbog toga što me ne odbacujete, unatoč svemu.“

Nada je jedna od ljudskih karakteristika koja se uspijeva održati uvijek, bez obzira koliko teška i beznadna situacija bila. Upravo tome nas uči ovaj literarni melem koji potpiruje njezinu vatru i daje nam do znanja kako iza tmurnih, teških dana dolaze oni sretni. Dolaze oni dani u kojima ćemo upoznati ljubav i svu njezinu čar. Uz malo čarolije sveznajuće masline koja govori i koja zna odgovore samo na prava pitanja, Svjetla juga čitatelju nudi utočište i sigurnu ruku koja će ga utješiti i ohrabriti za nastavak životnog putovanja na koji je krenuo. Ali, s obzirom na to da se radi o literarnom lijeku, potrebno je striktno držati se upute o čitanju, kako ne bi došlo do predoziranja i kontraindikacija, te ovu knjigu čitati u umjerenim dozama i uživati u njezinom magičnom učinku.

Izvor: Librum lego