RECENZIJA Dubravka Šćukanec, Pročitala Dubravka Š.

Književnika Amora Towlesa zavoljeli smo ili zamrzili čitajući roman Plemeniti gospodin u Moskvi, mnoge od nas još sanjaju grofa Rostova. Idući roman objavljen u Hrvatskoj, Lincolnova cesta, nije izazvao toliko strastvenih rasprava, a o romanu Pravila uljudnosti još uljudno čekam osvrte.

Radnja romana Pravila uljudnosti najvećim se dijelom odvija u New Yorku 1938. godine, a podijeljena je na poglavlja Zima, Proljeće, Ljeto i Jesen. Predgovor i Epilog odvijaju se 4. listopada 1966. na otvorenju izložbe fotografija te po povratku bračnog para kući.

Roman je naslovljen prema popisu Pravila uljudnosti i pristojnog ponašanja u društvu koji se temelji se na skupu pravila koje su sastavili francuski isusovci 1595. godine. Vjerojatno su prepisana kao dio vježbe pisanja koju je zadao mladi učitelj Georgu Washingtonu. Prvi engleski prijevodi francuskih pravila pojavili su se 1640. godine, a pripisuju se Francisu Hawkinsu, 12-godišnjem sinu liječnika. Iz Hawkinsove knjige 110 pravila koja je kopirao Washington odabrana je, pojednostavljena i uređena od strane neke za sada nepoznate osobe.

Nažalost, pravila nisu organizirana nekim određenim redoslijedom, bilo prema važnosti ili prema vrsti, no gotovo sva su jednako važna danas kao i prije 400 godina, dopuštajući neke kulturne prilagodbe. Jedina iznimka od nasumičnosti pravila je da gotovo sva proizlaze iz prvog: “Svaka radnja učinjena u društvu trebala bi biti s nekim znakom poštovanja prema onima koji su prisutni.”

Mladi Washington ne samo da je ručno prepisivao pravila, već ih je redovito upućivao i vjeruje se da je zapamtio i primjenjivao čitav niz pravila u svom svakodnevnom ponašanju, što dokazuje izlizana bilježnica.

Iako je Washingtonovo formalno školovanje završilo u dobi od 11 godina smrću njegova oca, Augustina, a veći dio tinejdžerske dobi proveo je teško radeći na obiteljskoj plantaži i na granici, nije se predstavljao kao grub, neotesan mladić kakav je možda bio. Njegova primjena pravila omogućila mu je da se vrlo udobno miješa sa svim slojevima društva. Iako je imao manje obrazovanja od praktički svih ostalih otaca utemeljitelja, zadobio je takvo poštovanje za svoje vodstvo, poniznost i staloženost u pristojnom društvu da nedostatak obrazovanja nikada nije bio važan problem.

Glavni lik romana je dvadesetpetogodišnja Katherine Katey Kontent koja s prijateljicom Evelyn Eve Ross posljednje večeri 1937. u jazz baru upoznaje mladog bankara Theodora Tinkera Roosevelta. Njihovo ludo druženje i zabavljanje prekida se tragično već nakon tjedan dana, posljedice će ostati zauvijek.

Katey Kontent je skromna tajnica u tvrtki Quiggin&Hale, rođena Njujorčanka, kći ruskog imigranta koji je 1895. stigao u New York.

„To je glavni problem kad si rođen u New Yorku – pomalo je tužno primijetio stari prodavač novina. – Nema New Yorka u koji možeš pobjeći.“

E, tako je i nama iz Zagreba.

„Eve je bila jedna od onih iznenađujućih ljepotica s američkog Srednjeg zapada.

…

Jedna od velikih prednosti što su je imale djevojke sa Srednjeg zapada bila je ta da ih se nije moglo razlikovati. Uvijek razlikuješ bogatu njujoršku djevojku od siromašne. Također vidiš koja je bostonska djevojka bogata, a koja siromašna. Na kraju krajeva, tomu služe naglasci i manire. Ali rođenim Njujorčanima sve djevojke sa Srednjeg zapada izledaju i zvuče jednako. Svakako, djevojke iz različitih klasa odgojene su u drukčijim kućama i pohađale su drukčije škole, ali dijele dovoljno poniznosti Srednjeg zapada da mi ne uspijevamo procijeniti stupnjeve njihova bogatstva i privilegiranosti.“

Djevojke su se upoznale i sprijateljile u pansionu gospođe Martingale 1936., ali nakon nesreće njihovi životni putevi početi će se mijenjati i razilaziti. Autor će čitatelje kroz čitavu 1938. provesti njujorškim društvom tog vremena, upoznati će nas s mnogim likovima koji će se u jednom trenutku pokazati kao sporedni, a na kraju potpuno nevjerojatan šok, puno iznenađenja i obrata, čitajte pažljivo.

Katey se pružila prilika da napreduje u karijeri kao asistentica jednog od urednika nakladničke kuće, ali brzo je shvatila gorku istinu.

„Još sam jednom pogledala djevojke oko sebe koje su su blazirano smiješile i čavrljale o tome kao će ići za vikend, i odjednom sam shvatila: jasno da su blazirane, njima ne treba plaća! To je razlika između posla tajnice i asistentice. Tajnica svoj rad razmjenjuje za plaću od koje može živjeti. Ali asistentica potječe iz fine obitelji, pohađa koledž Smith i dobije posao ako njezina majka na nekoj svečanoj večeri sjedi kraj nakladnika.“

Katey se ne predaje, ona je pametna i uporna djevojka koja se, unatoč druženju sa zlatnom mladeži New Yorka, vlastitim trudom nastoji izdići iznad društvenog staleža iz kojeg je potekla. Ona zna kako odgovoriti na podcjenjivanje onih iz visokih staleža:

– Prilično si načitana za djevojku iz radničke klase – rekla je dok mi je bila okrenuta leđima.

– Stvarno? Otkrila sam da su svi moji dobro načitani prijatelji iz radničke klase.

Na kraju romana Katey razmišlja o životu.

„Život vam uopće ne mora pružiti opcije. Lako može od početka zacrtati vaš put i držati vas pod kontrolom na sve moguće grube i suptilne načine. Dobiti samo jednu godinu kad imate mogućnosti izbora, koja može promijeniti vaše okolnosti, vašu osobnost, vaš životni put… to je isključivo božja milost. I ne bi trebala doći besplatno.

…

Volim XY (ne mogu otkriti koga, opaska D.Š.). Volim svoj posao i New York, Nimalo ne sumnjam da su to bile prave odluke za mene. Istodobno znam da su prave odluke po definiciji način na koji život jasno ukazuje na gubitke.“

U romanu ima još puno mudrih misli, ali nisam George Washington i neću prepisati čitavu knjigu. Dodatak romana su Pravila uljudnosti i pristojnog ponašanja u društvu i razgovoru mladoga Georgea Washingtona, nisu zastarjela ni najmanje, drugo je pitanje što ih mnogi (a sve ih je više) ignoriraju.

Svidjelo mi se druženje s Katey, sigurno ću joj se vratiti uz sav taj jazz.

Amor Towles (24.10.1964., Boston, MA, USA), Diplomirao je na Yale Collegeu i magistrirao engleski jezik na Sveučilištu Stanford, gdje je bio stipendist Scowcrofta. Kada je Towles imao 10 godina, bacio je bocu s porukom u Atlantski ocean. Nekoliko tjedana kasnije primio je pismo od Harrisona Salisburyja, koji je tada bio glavni urednik The New York Timesa. Towles i Salisbury dopisivali su se mnogo godina kasnije.

Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Yale, Towles je trebao predavati u Kini na dvogodišnjoj stipendiji Yale China Association. Međutim, to je naglo otkazano zbog gušenja ustanka na Trgu Tiananmen 1989.

Od 1991. do 2012. radio je kao investicijski menadžer i direktor istraživanja u Select Equity Group u New Yorku.

Kad je Towles bio mladić, kao primarnu inspiraciju za pisanje romana smatrao je Petera Matthiessena, poznatog pisca prirode, romanopisca i jednog od osnivača The Paris Review. Towlesov prvi roman, Rules of Civility (Pravila uljudnosti), bio je uspješan iznad njegovih očekivanja, toliko da mu je prihod od knjige omogućio luksuz povlačenja iz investicijskog bankarstva i priliku da nastavi pisati puno radno vrijeme.

Njegov drugi roman, A Gentleman in Moscow, koji je 59 tjedana bio na listi bestselera tvrdog uveza New York Timesa, bio je finalist za nagradu Kirkus za fikciju 2016. Također je bio na dugom izboru za Međunarodnu dublinsku književnu nagradu 2018. Televizijska serija temeljena na romanu s Ewanom McGregorom u glavnoj ulozi trebala bi početi s produkcijom krajem 2022.

2. travnja 2024. godine u prodaju će biti puštena nova knjiga Amora Towlesa Table for Two koja se sastoji od šest kratkih priča i novele u čijem je središtu Evelyn Ross, lik iz “Pravila uljudnosti”.

“Većina priča bavi se sudbonosnim interakcijama između stranaca ili članova obitelji. Kad sam završio zbirku, palo mi je na pamet da u mnogim pričama kritični trenutak u priči uključuje dva lika koji se suočavaju jedan s drugim preko kuhinjskog stola suočiti se s nekom novom stvarnošću u njihovim životima. Nisam toga bio svjestan dok sam pisao priče, ali mora da je proizašlo iz uvjerenja u mojoj podsvijesti da se naši životi često mogu promijeniti zbog razgovora za stolom u dvoje,” izjavio je autor za Today.

Potiho se nadam prijevodu ove knjige za Interliber 2024.