RECENZIJA Brigita Blagajac, Pričajmo o knjigama
Već je opće poznato da obožavam knjige koje sadrže ilustracije Tomislava Torjanca i da ih marljivo prikupljam na svoje police. Možete tek onda zamisliti moje oduševljenje kad mi je na vrata pokucala slikovnica Dječak tigar – s ilustracijama ni više ni manje nego – Tomislava Torjanca.
Slikovnica je to manjeg formata, ali u tvrdom uvezu i na prvi pogled djeluje skroz pohabano i izlizano – iako je u potpunosti nova. Jako mi se to svidjelo jer se čini kao da ste slikovnicu iskopali iz neke stare škrinje pune starih knjiga.
Kako ide priča? Bio jednom jedan dječak po imenu Fred koji ni po čemu nije bio poseban. A onda ga je jedne noći zasvrbjelo stopalo te je usnuo čudan san. Naime, Fred je sanjao da je koza. Braća su ga probudila jer je bilo očito da sanja nešto strašno, s obzirom da se probudio među svojim razbacanim igračkama. Poslije toga, ponovno ga je svrbjelo stopalo, a kad je pogledao…imaš je što vidjeti! Uslijedio je još jedan strašniji san….Fred je sanjao da je tigar!
Slikovnica zbog svoje priče, nije primjerena za one najmlađe, već za nešto stariji uzrast. Zašto? Upravo zbog velike količine mašte koja je upotrebljena za pisanje ove slikovnice. Naime, Fred je jedan običan dječak koji svoju maštu koristi da bi bio sve ono što u pravom životu nije – poseban dječak. On je 3-ći od petero djece, igra se s njihovim igračkama, jede hranu koju drugi stave pred njega…ali u svojim snovima – on je snažan, slobodan, može brzo trčati i svojom maštom skratiti si vrijeme dosade, makar to bilo na satovima matematike. Međutim, upravo ta mašta Freda oslobađa te u jednom trenutku ni sami ne znamo što je granica između stvarnosti i mašte.
Kraj priče je nedorečen i isprva sam mislila da mi fali nekoliko stranica, iako piše KRAJ na kraju, ali to je ljepota dječje mašte – što mali čitatelji mogu sami izmisliti kraj kakav god žele i proširiti priču ovisno o svojem raspoloženju i volji. Baš zato mi se ova slikovnica i svidjela – zbog činjenice da djeci omogućuje spoznati snagu mašte i želje, što potiče djecu na razmišljanje i na razvijanje vlastite kreativnosti. Na nas pada zadatak djeci omogućiti razvijanje svojih sposobnosti i uvažiti njihove potrebe – od toga da se osjećaju važnima, snažnima, voljenima i prihvaćenima.
Naravno, tu su i nezaobilazne ilustracije Tomislava Torjanca o čijim sam ilustracijama već pričala u prijašnjim postovima, a kojima se uvijek rado vraćam. Njegove radove možete škicnuti ovdje.
Izvor: Pričajmo o knjigama