Ništa čovjeka ne frustrira i ne poražava više od spoznaje kako zapravo živi tuđe snove žrtvujući svoje interese i težnje na oltar karijerizma i neprestane potrage za uspjehom i društvenim priznanjem.
Individualnost i osobne vrijednosti gotovo se nepovratno gube u “mentalitetu krda”, a ispunjavanje zahtjeva koje nam svakodnevno servira društvo lišeno empatije i opterećeno neprestanim financijskim i vremenskim pritiscima, neizbježno nas vode ka trenutku u kojem više neće biti mogućedržati glavu iznad vode. Biti uspješniji, biti brži, biti dostupan uvijek i svuda – imperativno su trojstvo sadašnjice zbog kojeg nerijetko zaboravljamo kako nas put do uspjeha nikada neće odvesti do tog željenog cilja ukoliko putem gubimo sebe i ulažemo svaku sekundu svojeg vremena u tuđe vrijeme nastojeći ispuniti nemoguć zahtjev – uvijek biti sretni i ispunjeni.
Autor knjige “KAKO PREGORJETI … i uzeti život u svoje ruke” Aljoša Bagola, kolumnist, predavač i jedan od najcjenjenijih slovenskih kreativnih direktora reklamnih agencija, upravo ovo posljednje naziva“optičkim optimizmom”, opasnim prividom sreće vizualno vješto prezentirane na društvenim mrežama i internetu općenito. Jednom kada ga preuzmemo kao općeprihvaćenu činjenicu i nasušnu potrebu za ostvarenje uspješnog života, teško ga se oslobađamo i on postaje pijavicom koja iz nas crpi ono neophodno za zdravo funkcioniranje i samopredodžbu. A “kvar” tog sustava nužno za sobom povlači i nemogućnost uspostavljanja doziranog komuniciranja, osobni odmak od poslovnih obveza i one mrvice zdrave prosudbe koja naš vlastiti, intimni prostor drži dobro ograđenim od kaosa vanjskoga svijeta. Neprestano stresno stanje postaje tada fitiljom koji velikom brzinom naprosto – izgara. Tzv.burnout, nekada poznat i pod nazivom menadžerska bolest, svojevrsna je epidemija tjelesnog i duševnog sloma koja se, suprotno uvriježenom mišljenju, ne događa zbog preopterećenosti poslom, već zbog prezagušenosti i podređenosti vlastitog “ja” tuđim zahtjevima i potrebama.Epidemija pregorjelostikoja svjetskom gospodarstvu i zdravstvenom osiguranju godišnje uzrokuje 700 milijardi eura gubitka, “zarazila” je, no ne i porazila i samog autora ove knjige koji je, ponukan vlastitim iskustvom, na elokventan i čitatelju blizak način opisao kako se, uvjetno rečeno, i Superman katkad mora odmoriti od spašavanja svijeta.
Biti radoholičarom ne isključuje pravo na odmor, pravo na sebe, a bavljenje tuđim problemima ne bi trebao biti paravan i izlika za zapostavljanje svojih. Aljoša Bagola nam neposredno i bez uvijanja daje do znanja kako biti prvi katkad jednostavno znači znati postaviti sebe na prvo mjesto, preuzeti odgovornost za svoju sreću. Ostati u ulozi žrtve možda se čini lakšim, no u konačnici otežava većinu toga. Povremeni neuspjeh je u redu, jer je nesavršenost osobina zajednička svakom ljudskom biću.
“Naš je optimizam u suvremenom svijetu osuđen na to da nekad flopne. Nekad podlegnemo onome što nam se ne sviđa i što nam je teret. Nekad se nešto ne ostvari kako smo si zadali i prepuštamo se pesimizmu i lošoj volji. Ako nam to ne postane stalno stanje, ništa strašno. Zdrav optimizam dopušta i zdrav pesimizam.”
(“KAKO PREGORJETI … I UZETI ŽIVOT U SVOJE RUKE”, ALJOŠA BAGOLA)
“KAKO PREGORJETI … i uzeti život u svoje ruke” nadilazi svrstavanje u puku “self-help” literaturu. Ono je svojevrstan priručnik, “uputa za uporabu” u slučaju “pada” sustava koji se može dogoditi svakome od nas; izgaranja u trenutku kada sustav vrijednosti izgubi kompas, a mi postanemo nesposobni sami pronaći izlaz. Tada spoznajemo kako su“važne vještine bodrilačke, ne borilačke”, a sam Bagola nas svakom stranicom ohrabruje dovoljno da nam na put(ovanju) do uspjeha daje vjetar u leđa. Oluje nas ionako ne lome. Samo raščišćavaju put za nove stvari.
“Ako je Mozart tvrdio da glazba nisu note, nego tišina među njima, onda život nisu postignuća, nego stanke među njima. Uspjeh možemo slaviti jedino tako da u njemu uživamo.”
(“KAKO PREGORJETI … I UZETI ŽIVOT U SVOJE RUKE”, ALJOŠA BAGOLA)
