RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Cecilia Harcourt nakon smrti oca ostaje sama, a onda dobiva vijest da joj je brat Thomas ranjen na bojišnici. Tada odlučuje otići na dug put preko Atlanskog oceana kako bi ga pronašla i njegovala. No njezina potraga ne urodi plodom, jer čini se da nitko ne zna gdje je on. Umjesto njega, u bolnici pronalazi njegovog najboljeg prijatelja Edwarda Rokesbyja, kojeg zna preko pisama koje je slala bratu. Kako je Edward u nesvijesti i očajnički treba skrb, Cecilia odlučuje ostati uz njega i pružiti mu sve potrebno kako bi se oporavio. No kako bi joj to uopće dopustili, morala je izreći naizgled malu laž – da je njegova supruga.

Edward Rokesby se nakon buđenja ne sjeća ničega zbog udarca u glavu koji mu je izbrisao posljednja tri mjeseca života, te se tako ne sjeća ni da se oženio. No sve mu se čini logičnim, jer ipak je riječ o sestri njegovog najboljeg prijatelja.
Što će se dogoditi nakon što istina izađe na vidjelo, saznajte čitajući.

Mala laž je drugi roman iz serije o obitelji Rokesby.
Kao što sam i očekivala – oduševio me. U prvom romanu me osvojio humor kojeg u ovom nastavku ima puno manje, ali zato me ovdje ljubavna priča u potpunosti osvojila.

Ceciliju i Edwarda sam odmah zavoljela. Oboje su predivne osobe, a kao par su mi jednostavno savršeni. Kod Cecilije mi se najviše svidjela njezina hrabrost i požrtvovnost, a kod Edwarda to što je iznimno pažljiv, te što mu je od samog početka bila najbitnija Cecilijina sreća.
Sama priča je jako zanimljiva, lijepa, romantična i nježna. Imamo i nešto drame, dirljivih trenutaka, kao i onih duhovitih. Doista ima svega, i to u gotovo savršenom omjeru.

Julia Quinn je spisateljica čije romane kupujem bez razmišljanja. Volim njezin stil pisanja, priče koje nam donosi, kao i likove koji lako osvajaju srca čitatelja. Veselim se nastavcima serijala, a ovaj roman vam od srca preporučujem.

“Svijet je ljepše mjesto kada čovjek može podijeliti svoj teret.”

“Promijeni ono što možeš i prihvati ono što ne možeš.”

“Bilo je nečega u njezinim očima, u toj boji, u toj bistrini. Kad bi pogledale u njegove, osjećao se kao da mu je sav dah isisan iz tijela.”

 

Izvor: P.S.I love books