RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

“Emma” je svima dobro poznati klasik koji se i dan danas vrlo rado čita, a nedavno nam je stigao u novom ruhu zahvaljujući vrijednim ljudima iz Mozaika.
Vjerujem da će ovo predivno novo izdanje privući i one čitatelje koji još uvijek nisu otkrili ljepotu romana Jane Austen.

Emma Woodhouse bogata je, lijepa, zanimljiva, mudra i iznimno inteligentna djevojka. No, ona tu svoju inteligenciju koristi i kako bi manipulirala drugima, jer poput mnogih svojih vršnjakinja Emma je uvjerena da o svemu zna najbolje i da je uvijek u pravu.
Jedan od njezinih najdražih hobija je ljubavno posredovanje, jer voljela je osjećaj koji joj je donosila spoznaja da je pomogla nekome da pronađe sreću u ljubavi. No, istovremeno uopće nije razmišljala kako pronaći tu istu sreću za sebe.
Emma živi sa svojim ocem kojega zdravlje i ne služi najbolje, stoga nije namjeravala udati se i ostaviti ga samoga. U Highburyju, gdje su živjeli, Woodhouseovi su bili najuglednija obitelj.

“Mnogo bih više voljela da sam sretna nego pametna.”

Kako je rano ostala bez majke, Emma je dobila guvernantu gospođicu Taylor, koja je pokušavala koliko god je moguće, nadoknaditi taj gubitak i pružiti joj što više ljubavi.
Nakon što se guvernanta uda i odseli, iako ne daleko, Emma ima osjećaj kako je izgubila svoju veliku podršku, ali i prijateljicu.
Emma je teško podnijela rastanak od te divne žene s kojom je živjela dugih šesnaest godina i za koju je znala da ju nitko neće moći zamijeniti.

Srećom, Emma uskoro upoznaje Harriet Smith,
dragu, pristojnu i skromnu djevojku koja nije imala nikoga svoga, pa tako ni prijatelje, a Emmi se divila.
Iako u potpunosti različite, djevojke brzo postaju nerazdvojne, a Emma je u njoj osim prijateljice vidjela i svoj novi projekt.
U tadašnje vrijeme osobe sa nepoznatim podrijetlom nisu bile na dobrom glasu i teško da bi djevojka poput Harriet mogla pronaći supruga kakvog je za nju odredila Emma, no upravo to je postala njezina opsesija.
I to tolika da nije vidjela, ili nije željela vidjeti što se doista događa oko nje.
Zadnje što je željela bilo je povrijediti Harriet, a upravo to se dogodilo.
Tada je Emma shvatila kako nije uvijek u pravu i da ne može sve biti onako kako je ona zamislila.
Na kraju je ipak uspjela pregaziti ponos i priznati da se mora promijeniti.
To joj je bila lekcija iz koje je puno naučila o drugim ljudima i životu, kao i o samoj sebi.

Roman mi se jako svidio i zaista sam uživala u čitanju. Iako je Emma bila razmažena, tvrdoglava i svojeglava, te je bila mišljenja da o svemu zna sve najbolje, ne prihvaćajući mišljenja drugih, ona je imala najbolje namjere i nije joj bio cilj nikoga povrijediti.
Baš tako nesavršena uspjela je osvojiti moje srce.
Toliko se trudila drugima pronaći sreću da na svoju ne samo da nije mislila, nego nije niti primjećivala koliko se sviđa muškarcima oko sebe, uključujući obiteljskog prijatelja gospodina Knightleya.
Što će sve Emma naučiti iz svoje lekcije, i kakva sreća ju očekuje, saznajte sami čitajući.
Ukoliko već niste, svakako preporučam da pročitate ovaj klasik, kojega mnogi smatraju najboljim djelom Jane Austen.
Koliko god Emma bila nesavršena teško ju je ne voljeti, te sam uvjerena ako već nije, da će osvojiti i vaša srca.

“To je doista veoma odbojna značajka- reče on. – Često, nema sumnje, korisna, ali nikad simpatična. Suzdržanost vam može pružiti sigurnost, ali vas ne čini privlačnim. Ne može se voljeti nepristupačna osoba.”

 

Izvor: P.S.I love books