RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Roman nas vodi u Pariz, u 1940. godinu, nakon što su nacisti okupirali grad.
Tri mlade švelje postaju jako dobre prijateljice, ali i sve tri skrivaju tajne. Nakon što je izgubila jednu od najvažnijih osoba u svom životu, Mireille se odlučuje boriti na strani pokreta otpora, dok je s druge strane, Claire pala na šarm njemačkog časnika. Vivienne pak, skriva tajnu koja bih ih sve mogla dovesti u veliku opasnost.

Dvije generacije poslije, Claireinu unuku Harriet, velika ljubav prema modi i potraga za vezom s vlastitom prošlošću odvode u Pariz gdje će raditi u istoj zgradi kao i njezina baka. Harriet očajnički želi saznati tko je bila njezina baka, te tko je zapravo i ona sama.
No, ono što će saznati puno je mračnije i bolnije nego što je mogla zamisliti.

Roman je predivan, izuzetno dirljiv i potresan. Mene je baš duboko dirnuo, a moram priznati i da sam se u nekim trenucima borila sa suzama.
Radnja je dosta brza i zanimljiva, isprepliću se prošlost i sadašnjost, što jako volim u knjigama.
Jako me dirnula i posveta autorice, jer ovaj roman je posvetila upravo ženama koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata surađivale s francuskim pokretom otpora, a mnoge su i umrle u koncentracijskim logorima. Ovaj roman je za njih, čija sudbina je zabilježena, ali i za one čija imena nisu zabilježena i do danas je njihova sudbina ostala nepoznata.

Koliko je potresna priča, toliko je i predivna. Ove žene bile su nevjerojatno hrabre a njihovo prijateljstvo toliko čvrsto i iskreno, da bi jedna za drugu učinile doslovno sve, pa i riskirale vlastiti život. Bile su prisiljene donositi teške odluke, preživljavale su i borile se kako znaju i umiju.
Ovo je jedan od onih romana koji ostavljaju dugotrajan trag i itekako je vrijedan čitanja. Ja vam ga od srca preporučujem.

“Sad shvaćam da je jedan od životnih paradoksa upravo to da se, ako ga toliko volimo i strahujemo da ćemo ga izgubiti, može dogoditi da živimo samo napola, previše uplašeni izići i živjeti punim plućima zato što bismo mogli previše izgubiti.”

“Shvaćam da možda ima mnogo različitih načina da netko ostane živ u nečijem srcu.”

“Neobično je, nije li, kako se niti naših života isprepleću na neočekivane načine?”

 

Izvor: P.S.I love books