RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books

Marie- Jeanne Claudel djevojčica je koja je još kao beba ostala bez roditelja, a kasnije i bez bake koja se za nju brinula nakon smrti roditelja.
Kasnije je pronašla novi dom kod brižnog i dragog Francisa i njegove naizgled hladne i uvijek neraspoložene supruge Else, koja nije pokazivala svoje osjećaje. No, to je bio samo privid jer Elsa je zapravo samo živjela u velikom strahu od gubitka dragih ljudi.

Marie- Jeanne bila je posebna djevojčica. Imala je neobičan i neočekivan dar- ona je jedina zaista mogla vidjeti Ljubav. Mogla je vidjeti ta posebna svjetla i unaprijed je znala tko je predodređen za koga.
Otkako je saznala za svoj poseban dar, njezina misija bila je pripomoći srodnim dušama da lakše pronađu put jedni do drugih.
I to sve uz pomoć svoga oca (čovjeka koji ju je posvojio) i njegove putujuće knjižare.
A na koji način se to odvijalo i kakve veze knjige imaju s njezinom misijom, saznajte čitajući.

Mi knjigoljupci već odavno znamo kolika je moć knjiga; da su knjige lijek i gotovo da ne postoji problem koji nekoliko stranica knjige ne mogu riješiti. Kako i sama autorica navodi- ” ako se prava knjiga pročita u pravo vrijeme, ona može izliječiti i najteže probleme.” Slažem se s tim i iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da je to tako.
A ova knjiga je zaista lijek za sve.
Toliko je predivna, pisana baš lijepim, posebnim, zanimljivim i onako nježnim stilom, toliko puna pozitive, lijepih misli i citata, da je to zaista čudo.

Mene je ova knjiga neopisivo oduševila i već na samom početku znala sam da će mi postati jedna od najdražih knjiga. Ovo je jedna od onih posebnih knjiga koje dugo ostaju u sjećanju, a mogu se čitati ponovno kada god nam to zatreba.
Kod mene je dobila posebno mjesto na polici.
Čitala sam ju polako i zaista sam uživala.

Prekrasna je to priča o ljubavi, srodnim dušama, svemu onom lijepom, ali i gorkom što nam ona može donijeti. Također, i o ljubavi prema knjigama, moći književnosti, o knjigama koje liječe i koje su utjeha.
Ne mogu opisati koliko mi je drago što je ova knjiga ipak napisana i nije ostala samo u glavi autorice.
Od sveg srca vam svima preporučujem ovaj roman, jer ovo je zaista pravi dragulj!

“Knjige čine ljude putnicima kroz vrijeme, onima koji poprimaju druga obličja, zamjenjuju tijela, čitačima misli, besmrtnicima; knjige su prema tomu jedina preostala, velika alkemija našega vremena.”

“Ljudi su se mogli skriti u knjigama. Pobjeći vlastitomu glasu u glavama- kako je to Francis dražesno rekao: kao krajolik. Da. Knjige su bile mjesta, pribježišta, mjesta mira.”

“Vaše je srce, kao što vidim, u početku prekrasna, ocakljena, savršena keramička šalica. S godinama se stvore pukotine, krhotine. Srce se slama, jedanput, dvaput, neprestano, i vi činite sve što je u vašoj moći da brižno ponovno slijepite šalicu. Živjeti s ranama, uljepšavati ih nadom i suzama. Kako vam se divim zbog toga što me ne odbacujete, unatoč svemu.”

 

Izvor: P.S.I love books