RECENZIJA Biljana Budimir, P.S.I love books
Fiona Bell godinama nosi teret tajne da je rođena iz majčine afere. Majka joj je to otkrila na samrti, a Fiona joj je dala obećanje da čovjek koji ju je odgojio i kojeg je do tada smatrala svojim ocem, nikada neće saznati istinu. No jednoga dana stiže neočekivana vijest – njezin pravi otac je preminuo i ostavio joj veliko nasljedstvo, te ona otputuje u srce Toskane gdje na čitanju oporuke doznaje da joj je ostavio cijelu vinariju i sve što ide uz nju. Bijesni polubrat i polusestra odlučni su u namjeri da ospore oporuku, a šokirana Fiona odlučuje dati se u potragu za odgovorima i pravom istinom o tome što se dogodilo tog sudbonosnog ljeta kada su se upoznali njezini roditelji.
Nije ni najmanje svjesna gdje će ju potraga odvesti…
Divna, predivna priča. Očekivala sam jedno lagano štivo, no iako se roman čita brzo i lako, mene je ova priča duboko dirnula i zasigurno će mi duže vrijeme ostati u mislima.
Volim romane u kojima se isprepliću prošlost i sadašnjost, u kojima doznajemo tajne iz prošlosti, i iz tog razloga sam već na samom početku bila uvjerena da će mi se svidjeti. No nisam očekivala da će u meni probuditi toliko puno emocija. Opisi Toskane, vinograda i svega što ih okružuje toliko su predivni i mogla sam bez problema zamisliti da se i sama nalazim tamo.
Likovi su odlični, posebno Fiona koja je prikazana kao doista predivna, draga i požrtvovna, a posebno me oduševilo koliko je u određenim situacijama i prema nekim osobama bila blaga i puna razumijevanja, kako se uvijek stavila u tuđu kožu i razmislila o tome kako bi se ona osjećala da je na njihovom mjestu.
Priča će nas podsjetiti na to da nikoga ne trebamo osuđivati, jer svaka priča ima dvije strane i možda uopće ne znamo pravu istinu. Također, i da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, te da uživamo u svemu što imamo bez previše razmišljanja o prošlosti.
“U sjeni vinove loze” predivna je, zanimljiva i dirljiva priča o ljubavi, obiteljskim tajnama, požrtvovnosti, o važnim životnim odlukama i načinu na koji one kasnije utječu na naše živote i na živote ljudi oko nas. Imamo tu i puno krivnje, žaljenja, sebičnosti, ali isto tako i nade i ljubavi.
Ja sam neopisivo uživala u ovom romanu i od srca vam ga preporučujem.
“Sve se činilo kao sudbina, a samo nebo zna da se njoj oduvijek sviđala ideja o sudbinskim događajima. Zašto? Možda joj se sviđala pomisao da ne mora preuzimati odgovornost za važne odluke. Katkada je bilo lakše prepustiti se struji i jednostavno joj dopustiti da te nosi dalje. Onda ne možeš okriviti sebe ako rijeka podivlja i baci te o stijene. To samo znači da ti je tako suđeno.”
“No u životu treba uživati, ne mislite li? Pod uvjetom da nikoga ne povrijedimo.”
Izvor: P.S.I love books