RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Težina knjige u ruci me je na početku čitanja malo uplašila, ali kad sam završila ovih 967 stranica romana samo sam htjela još.
Toliko mi je opojno bilo.

U Nemirnoj krvi Cormoran Strike i Robin Ellacot rješavaju vrlo zanimljiv slučaj nestale liječnice star četrdeset godina dok se istovremeno vrte osobne drame, povremeno isprepletene taman toliko da izvuku malo čežnje i onda se opet povuku.

Ne znam jesam li više uživala u materijalima detaljno ispisane godinu dana dugačke istrage, nizu dodatnih sitnih priča ili svakom iščekivanju susreta glavnih likova, ali znam da što god Robin Galbraith/J.K. Rowling napiše stvori bez napora čitav svijet u koji je lako ući i još lakše zadržati se.
Daje mi kao čitateljici novu dimenziju, onu u kojoj se osjećam kao da sam fizički prisutna u priči, glatko dodana između ostalih aktera. Fascinantno mi je koliko likova može imati u svakoj priči, a da se čitajući niti jednom ne zapletem pitajući se tko je tko.

Meni su romani o Cormoranu Strikeu sa svakim novim nastavkom sve bolji i čine me željnijom sljedećeg.
Nimalo ne sumnjam da će RG/JKR kreirati novi posve uvjerljiv slučaj, nastaviti sa zamršenom kemijom između Cormorana i Robin te pronaći još kakav savršen dodatak svojoj radnji.

U Nemirnoj krvi poglavlja savršeno započinju ulomcima iz nezavršenog alegorijskog epa “Vilinska kraljica”.

“Njegove lijepe riječi bile su primjerena naknada za sve patnje koje je pretrpjela:
jedan nježni sat izbrisat će godine tuge:
dram šećera vrijedi uncu gorčine:
zaboravila je koliko je nedaća zbog njega pretrpjela;
više ne govori o prošlosti…
Pred njom stoji njen vitez,
zbog kojeg se toliko namučila.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja