RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja

Knjige u kojima teku dvije paralelne radnje, jedna u sadašnjosti, druga u prošlosti, povezane nekom obiteljskom tajnom, toliko su učestale da bi mogle postati zaseban žanr.
Isto tako znaju biti siguran odabir za popodnevno čitanje, unatoč potencijalno potresnoj priči iz prošlosti, pa neka ih.
Predvidljivost može biti ugodna, a iz povijesti se uvijek može nešto naučiti.

“Dar prošlosti” je priča o tri hrabre mlade pariške švelje za vrijeme Drugog svjetskog rata i unuci jedne od njih, Harriet koja u sadašnjosti istražuje obiteljsku povijest i traži odgovore i objašnjenja za vlastite nesigurnosti.
Upravo je ta obiteljska veza između prošlosti i sadašnjosti, odnosno njene posljedice nešto što ovu priču izdvaja iz sličnih. Mogućnost genetski naslijeđene traume koja je predmet izučavanja i rasprava u novije vrijeme i u znanstvenim krugovima, dala je Harriet bitnu pozadinu.
Bez toga bi sadašnjost bila višak u ovoj priči, pogotovo s obzirom na početak koji me vrlo podsjetio na jednu noviju poznatu seriju, samo što ova govori francuski, a daljnji razvoj događaja mi je bio dosta nespretan.
Priča iz prošlosti je bolja. Potresna, još jedno svjedočanstvo događaja i vremena koji se ne smiju zaboraviti i spomenik snazi i hrabrosti sviju koji su uspjeli živjeti, boriti se i preživjeti.

Posegnula sam za ovom knjigom kad sam se malo poželjela Pariza.
Nije slučajno ova lijepa naslovnica.
Pariz je uspio ostati jednako privlačan unatoč svim ružnim događajima.

 

Izvor: Mali dnevnik čitanja