RECENZIJA Antonia Kliska, Mali dnevnik čitanja
Pomislila sam nakon čitanja kako bih voljela da sam tri desetljeća mlađa pa da ju prvi put čitam iz cipela njenih likova, a onda imam još godina i godina pred sobom da ju volim iznova, sklopljena od iskustava i prihvaćanja.
Amor Towles je napisao knjigu za sve generacije i sva vremena.
Onakvu zbog kakvih se zaljubljujemo u književnost i čitanje, ostajemo im vjerni dok nas ima i ne znamo ni disati drukčije.
Lincolnova cesta je i povijesna fikcija i roman ceste i bildungsroman. Putovanje i odrastanje neodvojivi jedno od drugog, jer ne ide drukčije kad je i sam život splet puteva i stranputica, nekome lutanje, nekome jasno usmjereno sa prilikama da se sretnemo i razmjenimo na križanjima.
Roman je smješten u Ameriku pedesetih godina prošlog stoljeća, a radnja započinje povratkom osamnaestogodišnjeg Emmetta Watsona sa radne farme za maloljetniku gdje je odslužio kaznu zbog ubojstva iz nehata. Na upravo zaplijenjenom obiteljskom imanju čekaju ga genijalni osmogodišnji brat Billy sa svojom knjigom “Kompendij junaka, pustolova i ostalih neustrašivih putnika profesora Abacusa Abernathea” i automobil, plavi Studebaker, spremni za put u novi život.
Planove će im malo pomrsiti dva Emmetova zatvorska sudruga, Vojvotkinja i Smuško, likovi toliko originalni, da je odmah bilo jasno kako ovo neće biti obično putovanje.
Ovo je pustolovina života za svu četvoricu, bogata i uzbudljiva, spremna da je se zapiše od samog središta. A gdje je središte, knjiško i životno, trebamo sami saznati.
Ne mogu se dovoljno nadiviti ovom majstoru pripovjedaču, raskoši njegove mašte i sposobnosti da obično pretvori u čudesno.
Divna, divna priča i nezaboravni likovi.
Napisano s dušom i srcem da prodrma i ispuni oboje. I lomit će ih, ali i zacijeliti.
Onako kako to već i životu ide.
Pred sam kraj godine pronašla sam jednu od najboljih, za ovu i za buduće godine i ponovna čitanja.
Živio nam i pisao, Amor Towles još puno lijepih godina!
Izvor: Mali dnevnik čitanja